Često čujemo kako djeca običnih ljudi ne mogu biti uspješna: 3 poslovice koje puno objašnjavaju

Skoro sam naletjela na jedan članak na internetu pod naslovom "Obični ljudi ne mogu imati uspješnu djecu" i zapitala sam se da li je to stvarno tako? 

A ko se danas uopšte smatra uspješnom osobaom? Onaj ko vozi skup automobil i ljetuje na egzotičnim destinacijama ili onaj ko se zadovoljava sa malo, ali je apsolutno srećan? Kod nas se iz nekog razloga uspijeh uvijek povezuje sa novcem kojeg, kao što vidimo, nema dovoljno za sve. 

Jedna moja školska prijateljica je odrasla u porodici gdje je otac mnogo pio i jedva su spajali kraj sa krajem. Ipak, ona je uspjela da upiše i zvrši baletsku školu i sada pleše balet širom svijeta, udata je i ima svu slavu i novac koji nije imala u djetinjstvu. 

Ona je dokaz da talenat nikada neće ostati nezapažen i da će kad tad isplivati na površinu. Na internetu sam pronašla tri poslovice koje vrijedi pročitati i razmisliti malo o njima. 1. "Sin čiji otac nije lovio lisice, nikada neće uloviti zeca." 

Iz ove poslovice možemo naučiti da roditelj mora biti primjer svom djetetu. Mora mu pokazati odlučnost, borbenost i vještine koje zna. Ali, često u stvarnosti vidimo sasvi suprotnu sliku. Vidimo roditelje koji rade slabo plaćene poslove kako bi polovinu svojih primanja uložili u svoje dijete. 

 2. "Očev novac je njegovom sinu ono što je moljac za vunu." Ova poslovica nas uči da oni koji imaju sve nemaju čemu težiti, a oni koji nemaju ništa uključe mozak i počnu razmišljati kako promijeniti život na bolje. Slijedeći ovakvu logiku, obični ljudi mogu imati jako uspješnu djecu. 

Ipak, mnogo toga zavisi od obrazovnog sistema i kulturološkog nivoa. Važno je da roditelji od malih nogu uče svoju djecu da budu odgovorna i disciplinovana. 3. "Ako roditelji rade, a djeca uživaju u životu unuci će prositi." 

Nije rijedak slučaj gdje su bake i djedovi bili veoma uticajni ljudi na visokim pozicijama do kojih su došli svojim napornim radom, a njihovi unuci nemaju skoro ništa i odrastaju u siromaštvu. Oni koji su teško zaradili svoj noac cu često razmazili svoju djecu i pokušali da ih zaštite od teškog rada. 

Davali su im novac kako bi pokrenuli vlastiti posao a oni su taj novaca bacali niz vjetar. Njima taj novac ne predstavlja nikakvu vrijednost jer ga nisu zaradili svojim rukama.