Muškarac koji želi biti sa vama, neće nikad otići - Priča žene koja je vjerovala pustim obećanjima

Dok sam sjedila u kupeu voza kojim sam išla u posjetu jednoj staroj prijateljici u susjednom gradu, u kupe je ušao mladi bračni par sa malom djevojčicom. 

Djevojčica je iz svog malog rusaka izbukla jabuku i odgrizala jedan veliki zalogaj, a sok od jabuke je počeo da joj se cijedi niz bradu i ruke. Dok joj je majka maramicom brisala lice prisjetila sam se jedne scene iz svoje mladosti. Tek sam bila napunila osamnaest i počela sam da radim. 

Jednog dana dok sam sjedila ispred fabrike u kojoj sam radila i čekala svoju majku da završi sa smjenom pored mene su prošla dva mlada inžinjera koji su došli kako bi namjestili nove mašine koje su stigle. U trenutku kada su prolazili pored mene jela sam jabuku, a komadić mi je otišao na stranu i zakašljala sam se. 

Jedan se vrati do mene da vidi jesam li u redu i rekao mi kako treba pažljivije da jedem jabuku. Tako smo se nas dvoje upoznali i veoma brzo smo se i zaljubili. Moja majka nije bila oduševljena našom vezom, ali ništa nije govorila. 

Jednog dana dok smo nas dvoje pili kafu, došla je sva ljuta sa posla i pitala me da li znam da je oženjen i isterala ga van. Rekla sam joj da ne vjerujem tračevima i pričama koje žene pričaju po fabrici i potrčala za njim. On mi je priznao da je oženjen, ali da se sa tom djevojkom oženio iz sažaljenja. 

Rekao je da je teško bolesna i da neće dugo poživjeti te da je zbog toga nije mogao odbiti. Rekao mi je kako se zaljubio u mene i kako će čim se stvari riješe doći po mene. Vjerovala sam mu svaki riječ koju mi je rekao i željela sam provesti sa njim svaki minut prije nego što ode. 

Ubrzo po njegovom odlasku sam saznala da sam trudna i tada od mene nije bilo srećnije žene. Moja majka mi je govorila da zaboravim na njega, da djete dam da usvajanje i pokušam izgraditi sebi normalan život, ali ja je nisam slušala. 

Uzela sam svog sina i odlučila živjeti sama u nadi da će mi se on uskoro vratiti. Čak sam ponekad sama sebe uhvatila kako želim da njegova žena što prije umre kako bi on što prije došao meni. Uskoro sam saznala od majke da je dolazila još jedna djevojka u fabriku i tražila njegovu adresu jer joj je obećao da će je oženiti. 

Moj svijet se tada srušio, ali sam tada odlučila da odem negdje daleko odavde. Završila sam višu školu, našla sebi pristojan posao i odlučila živjeti jedan drugačiji život sa svojim sinom. Dok je voz polako stajao na stanici ja sam se kao iz sna budila iz svojih sjećanja. 

Mladi bračni par sa djevojčicom je izlazio, a ja sam izašla za njima u hodnik vagona da uhvatim malo svježeg vazduha. Pogledala sam kroz prozor i ugledala starca kako grli malu djevojčicu koja se smijala. Kada se okrenuo prepoznala sam te oči istog momenta. 

Bile su to one oči u koje sam se prije četrdeset godina zaljubila i koje sam sve ove godine čekala. Tek tada sam shvatila da sam cijeli život čekala na nekoga ko nikada neće doći. Čekala sam muškarca koji mi je davao lažna obećanja u koja sam ja sve ove godine vjerovala i nadala se da će jednog dana ipak doći. 

Samo Bog zna koliko mladih žena poput mene je slagao i koliko žena je čekalo na smrt njegove supruge kako bi im on došao. Samo Bog zna koliko žena kao ja ga je čekalo i nikada nije dočekalo da im se on vrati.