Iz ugla jedne žene: Kako sam voljeći svog muža, više nego sebe, upropasila naš brak

Bila sam ludo zaljubljena u njega kada smo se vjenčali. Šarmantan i zabavan, uvjerio me je da kavaljerstvo nije nestalo i uz njega sam se osjećala kao bolja osoba. 

Naša veza počela je sjajno. Skoro 6 godina bili smo u harmoničnom odnosu prije nego smo izgovorili sudbonosno ''da''. Poznavali smo se iskreno i nije postojala osoba sa kojom sam željela da budem više nego sa njim. Ali, neka dešavanja u potpunosti su nas izbacila iz kolosjeka. 

To se dogodilo na trećoj godini braka. Te dvije situacije u potpunosti su nam promijenile živote. Tek što sam zatrudnila, moj muž je pretrpio strašnu povredu na poslu koja je zahtijevala dvije operacije, skoro godinu dana fizikalnih terapija što je okončalo njegov posao stolara. 

Mislila sam... zajedno možemo sve. Jedna od prednosti vjenčanog para je ta što ste u svemu zajedno. Zajedno ''napadate'' svijet i zajedno ga osvajate. Vi ste tim. Vi biste trebali biti tim posebno onda kada stvari krenu loše... Nažalost, neke stvari nekada krenu toliko loše da zaboravite kako bi vaša veza trebala izgledati. 

Voljela sam ga i željela sam najbolje za njega. Nije mi bilo teško da se brinem o našem djetetu i radim puno radno vrijeme, dok sam uporedo obavljala sve kućne poslove. Bilo je teško ali još teže je bilo posmatrati njega bespomoćnog i sve što sam htjela je da on bude ponovo srećan i zadovoljan sobom. Međutim, to se nije dešavalo. 

Nedjelje su prešle u mjesece a mjeseci u godine i počela sam osjećati kako se polako i sigurno udaljava od mene. Svaki novi dan donio nam je samo sve više izazova: duboku depresiju uslijed koje se zatvarao duboko u sebe, težiu života pod kojom se odao alkoholu, još jedno dijete... čitav taj proces bio je previše za mene... 

Osjećala sam se sama u svemu tome. Bila sam premorena od toga da budem jaka i nosim svu težinu braka na svojim ramenima. Udaljili smo se u potpunosti i umjesto da nas ovo ojača, udaljilo nas je sasvim. ''Mi'' više nije postojalo, bili smo dvije zasebne ličnosti. Ni savjetovanje, ni pomoć najbližih nije pomoglo u saniranju štete koja se godinama produbljuje. 

Ispunjavati formular za razvod bila je jedna od najtežih stvari koje sam ikada morala da uradim. Naš brak prošao je mnogo više nego što sam ikada zamišljala ali ja više nisam mogla da se borim. Izgubila sam sebe. Žrtvovala sam sopstvenu sreću... ali čak ni tada nisam mogla živjeti umjesto njega. 

To je morao on da učini kao što sam isto morala ja da učinim za sebe. Već je prošla jedna cijela godina od razvoda i moram da priznam , još jednom, da je to bila jedna od najtežih ali i najoslobađajućih stvari ikada koje sam uradila. Sada svjesna težine svoje odluke, nisam sigurna da ću se udati opet. Za sada, samo uživam u svojim slobodnim danima sa svoje dvoje djece i učim kako se ponovo posvetiti sebi... i samoj radosti života.