Bivši muž me naučio u kakvom braku ne treba ostati: Nije sramota ući u loš brak, sramota je ostati

Starenje vam daje jednu sasvim novu perspektivu. Mijenja način na koji vidite svijet kao i način na koji vidite onu mlađu verziju sebe.

Kada pomislim na svoj prethodi brak, odmah mi se na licu pojavi grimasa . Poput neke strašne scene u filmu za koju znate da je ne možete pogledati ali to svakako učinite. Šta si mislila?? Kažem sama sebi . .. šta ti se dogodilo da tako izgubiš glavu za čovjekom koji je bio, najblaže rečeno, nered. 

Bio je više od deset godina stariji od mene i ja nisam smjela da se udam za njega. Svi su to znali. Moji roditelji su znali. Moji prijatelji su znali. Čak sam i ja to znala. Ali svakako sam to učinila. Tako je započeo moj ubrzani put kroz odrastanje – na teži način.

Doživjela sam ljubav, strast , uzbuđenje a zatim i neprekidne svađe i verbale sukobe. Problemi čovjeka za kojeg sam se udala, sezali su duboko i daleko u njegovu prošlost. Nije mogao kontrolisati svoje ponašanje i svoj karakter, nikada nije imao novca kod sebe niti stalno zaposlenje, iza sebe je već imao jedan propali brak i dvoje djece u potpunosti otuđene od njega . 

Činilo se da je život bio već pretežak za mog bivšeg muža i ja sam htjela da mu pomognem. Mislila sam da mogu da mu pomognem. Mislila sam da mogu da ga promijenim. Klasična stara priča u kojoj žena misli da može da promijeni muškarca... Ali ja sam nastavila da se borim za njega. 

Radila sam puno radno vrijeme da bih održavala naš kućni budzet jer je on uvijek nalazio razlog zbog kojeg ne može da nađe i zadrži posao. Brinula sam se o njemu iako se on nije nimalo brinuo o meni. Ironija je, što sam ja u to vrijeme bila u svojim dvadesetima , a on u svojim srednjim godinama u kojima bi trebao da se bez problema stara o svojoj porodici. 

Ali to se nije desilo ni tokom narednih godina, zapravo, njegovo se ponašanje pogoršalo. Ali, iz svega ovoga, ja sam nešto naučila. Da se brinem sama o sebi i da sama zarađujem. Da pronalazim nove izvore da udovoljim sebi, naučila sam da sam vjerna i dobra žena čak i onda kada mi to nije uzvraćeno. 

Sada sam razvedena, već u svojim tridesetim sa čovjekom sa kojim osjećam da trebam da budem, sa čovjekom koji mi je sličan. Učim polako da budem nova osoba, majka i pomajka djetetu svog novog partnera. Svakako je još dug put predamnom , moje tridesete naučile su me tek nekim lekcijama i smatram da je dug put ispred mene u kojem ću sasvim sazrijeti kao osoba i biti ono šo jesam. 

I iako zvuči čudno, moj me je prvi brak mnogočemu naučio. Naučio me je da ne možeš uspjeti u životu ako stalno optužuješ druge. Ne možeš pobjeći od svojih problema jer je njihova sjena uvijek tik uz tebe, ali prije svega, naučio me je da budem svoja. 

I, evo me. Srećno udata po drugi put, sa svojim novim partnerom odgajam dvoje predivne djece. Oboje imamo mane ali smo oboje dovoljno zreli da umijemo da ih prevaziđemo i razumijemo jedno drugo. Da li će uspjeti ovog puta? Nadam se da hoće. Znam da hoće.