Ponekad vam treba nova ljubav da bi shvatili mane prethodne - Kako mi je druga žena otvorila oči

Kada sam bila mlada mislila sam da ljubav traje vječno i ništa i niko me nije mogao ubjediti u suprotno. Bila sam jako mlada kada sam upoznala svog muža i bila sam jako zaljubljena u njega. 

U braku sam činila greške koje često čine sve mlade djevojke, ali sam se uvijek trudila biti dobra supruga svom mužu. Davala sam sve od sebe kako bih svog muškarca učinila srećnim i zadovoljnim, dok nismo dobili djecu. Tada sam svu svoju pažnju usmjerila na našeg sina. 

On je postao centar moga svijeta i smisao mog života. Moj muž se često znao žaliti kako ga zanemarujem i ne posvećujem mu dovoljno pažnje, ali ja jednostavno nisam uspijela sve postići u jednom danu. Brinuti se o djetetu i posvetiti pažnju njemu. 

Od vesele djevojke postala sam umorna žena kojoj je sve bilo važnije od nje same. Koliko kod sam se trudila da budem dobra supruga svom mužu to njemu nije bilo dovoljno. Čak sam ponekad imala osjećaj da je ljubomoran što više pažnje i vremena posvećujem našem sinu nego njemu. 

Vremenom smo se toliko udaljili i postali smo dvoje nesrećnih ljudi koji žive pod istim krovom. Mislila sam da je to samo prolazna faza i da će sve biti drugačije kada naš sin malo odraste, ali nije. Jednog dana je samo spakovao svoje stvari i rekao da odlazi.

Jedino objašnjenje koje mi je dao je da se zaljubio i da želi pronaći sreću pored druge žene jer pored mene nije srećan. Dok sam se ja žrtvovala za našeg sina i našu porodicu on je tražio meni zamjenu. Brak traži žrtvovanje i odricanje, a on u našem braku nije ništa žrtvovao niti se čega odrekao, mislio je samo na sebe. Pitala sam se šta ta druga žena ima što ja nemam. 

Pokušavala sam da shvatim gdje sam to pogriješila i krivila sam sebe za njegov odlazak. Tonula sam sve dublje i dublje i krivila sebe što sam zakazala kao supruga. I dok sam se ja slamala zbog posljedica njegove odluke, on se nije udostojio mjesecima ni da pita za našeg sina. 

Shvatila sam da je vrijeme da se trgnem i nastavim sa svojim životom. Tek kada sam shvatila da moja sreća zavisi samo od mene, a ne od drugih ljudi moj život je poprimio potpuno drugi oblik. Dogodila mi se nova ljubav, a upravo to je bilo ono što mi je trebalo da shvatim sve mane braka koji sam ostavila iza sebe. Znam da sam griješila, ali zar nismo svi skoloni greškama, to je u ljudskoj prirodi. 

Porodica je obaveza od koje ne treba bježati. Koliko god bila savršena žena, ako je muškarac sebičan i samoživ ona ga neće moći zadržati pored sebe. Zbog toga sam neizmjerno zahvalna ženi koja mi je zavela bivšeg muža. Da me nije ostavio zbog nje, nikada se ne bih osjećala ovako voljeno kao sad. Nikada ne bih osjetila ovu ljubav koju svaka žena treba da ima. 

Nikada ne bih osjetila ovaj nivo poštovanja koji imam od muškarca sa kojim sada dijelim život. Nikada nisam mislila da ću se zahvaljivati nepoznatoj ženi, ali evo od srca i iskreno želim da joj se zahvalim. Nadam se da je bar ona srećna pored njega ako ja nisam bila.