Zrela ljubav slijedi princip: Voljena sam jer volim - 3 razmišljanja Ericha Froma o ljubavi

U svojoj knjizi "Umijeće ljubavi" Erich From nam je ostavio veliki izvor inspiracije o ljubavi. 

On ljubav upoređuje sa umjetničkim djelom, osjećanjem koje je svako u stanju ostvariti, ali kojem je potrebna pažnja kako bi je zaštitili. Razmišljanja Ericha Froma o ljubavi su dobro poznata i iz njih proizilaze neka veoma važna pitanja kao što su "Šta znači voljeti?", "Kako održati ljubav živom?" te "Da li je ljubav prolazna?" 

Studija ljubavi koju je proveo humanistički psiholog i filozof izdvaja se nevjerovatnom zrelošću. On na ljubav gleda kao na umjetnost, odnosno neizbježni plod učenja. Razumije potrebu da se o njoj brine i njeguje, kako ne bi prekidao proces učenja ljubavi. 

"Prvi korak je da se uvjerimo da je ljubav umjetnost baš kao što je i život umjetnost: ako želimo da znamo kako da volimo, moramo da postupamo kao da želimo da naučimo bilo koju drugu umjetnost, poput muzike, slikanja ili medicine ili inženjeringa." 

1. Zrela ljubav; Ovim razmišljanjem Erich From označava razliku između zrele ljubavi i ljubavi iz djetinjstva. O ovom osjećanju govori kao o potrebi, a o potrebi drugog kao posledici ljubavi. Dječija ljubav slijedi princim "Volim te zato što sam voljena", a zrela ljubav slijedi princip "Voljena sam jer volim." Nezrela ljubav kaže "Volim te jer te trebam". 

Zrela ljubav kaže "Trebam te jer te volim" Ovaj princip dovodi u pitanje naš način odnosa u društvu i ne ustručava se reći da to radimo iz potrebe, a ne da svoju ljubav dijelimo sa drugom osobom. From vjeruje da je za djeljenje naših osjećanja potrebno da ih razumijemo i da budemo povezani sa njima i da ne tražimo potrebe koje nismo u stanju zadovoljiti. 

 2. Ljubav kao bijeg od usamljenosti; Kad koristimo ljubav da pobjegnemo od svojih nedaća, osuđeni smo da je uništimo. Koristeći ovaj osjećaj kao bijeg od svega što u životu više ne podnosimo, samo bježimo od sebe. "Ljubav kao obostrano zadovoljstvo i ljubav kao "saradnja", kao utočište pred usamljenošću, dva su "normalna" oblika raspada ljubavi u modernom zapadnom društvu, socijalno šematizirana patologija ljubavi." 

Ovaj oblik ljubavi pretvara se u patologiju , jer dovodi do zanemarivanja nečijeg ličnog razvoja. To znači ne slušati sebe i očekivati ​​da drugi preuzmu odgovornosti koje mi nismo u stanju preuzeti, čak i kada bi na nama bilo da to učinimo. 

 3. Aktivna energija ljubavi; Ljubav je još jedna energija iz koje možemo izvući samo zadovoljavanjem svojih osnovnih potreba. Erich Fromm otkriva da se ta energija mora mobilizirati, nije dovoljno da se ona osjeća: mora se živjeti, a to je moguće samo brinući se o njoj i hraneći je.

U svakoj vezi postoje neke neizbježne poteškoće, ponekad čak i neophodne, neke prepreke koje generiraju negativne emocije sa kojima se moramo naučiti boriti. Dobro je ostaviti im pravi prostor i shvatiti da neslaganja nastaju spontano polazeći od onoga što zanemarujemo. 

Emocije su naš najintimniji i lični jezik, ono sa čime se moramo odnositi na najiskreniji način. „Ljubav, koja se osjeća na ovaj način, stalni je izazov; nije fiksna tačka, već živa, animirana cjelina, čak i ako postoji sklad ili sukob, radost ili tuga, od suštinske je važnosti da dvoje ljudi osjeća sebe u suštini svog postojanja, a to je jedno biće koje je jedno sa sobom, umjesto da pobjegne od sebe ... "