Rijetki su oni koji će oprostiti nevjeru - Prihvatila sam svoju životnu školu ali nisam spasila brak

U trenutku kada sam saznala da me moj suprug prevario, cijeli moj svijet se srušio. Za mene kao ženu to je značilo gubitak oslonca u životu.

"Nije mi jasno, draga moja, zašto si mu dala drugu šansu, ko još prašta prevaru" rekla mi je moja veoma draga prijateljica. Upravo sam to pitanje poslednjih godina čula i previše puta. Mislila sam zbog sebe, ali to nisam izgovarala na glas. 

Bio je to udarac na moj ego, ali još više je bio udarac na moj osjećaj sigurnosti. To ne možete znati dok ne doživite i dok se ne nađete u takvoj situaciji. Na trenutke sam mislila da nije kraj svijeta. Prevario me, pa šta. Nije ni prvi ni poslednji. Neka se malo zabavio, ali glupan šta je mislio da neću saznati.

Ponekad sam se sama sebi smijala u lice dok sam ovako razmišljala. A onda su dolazili dani kada sam razmišljala kako je mogao, čime sam ja to zaslužila? Da li me ikada volio, sa kim je bio, hiljadu pitanja u jednoj minuti, a ni jednog odgovora. Onda sam odlučila da mi jedna afera neće upropastiti život. 

Ne vrijedi mučiti sebe kada se ne može ništa promijeniti. Desilo se sad je gotovo. Ubrzo naš život se nastavio kao da se ništa nije desilo. To što se desilo se više nije osjećalo u trenucima koje smo provodili sami, čak to nismo osjetili ni u postelji. A onda je u jednom trenutku sve nestalo. 

Kada sam saznala da me moj suprug ponovo prevario cijeli moj svijet se srušio. Koliko god sam se trudila da budem jaka trebao mi je moj muškarac, moje utočište, njegov zagrljaj. On je bio moj sinonom za dom i sreću, a sve je to iznenada nestalo. 

Imala sam osjećaj da se gušim, povraća mi se, plačem, psujem, iz usta izlaze riječi dok mozak kuha. Gubiš razum, osjetiš sram i onda poput djeteta pokupiš svoje igračke, otreseš pijesak sa koljena, obrišeš suze, popraviš frizuru i napraviš samouvjereno korak naprijed. 

Osjećaš da možeš prevrnuti planinu, da te više ništa ne može slomiti, da si snažan i najbolji. Samopouzdanje kojim prštiš možeš izvoziti, a realan pogled na svijet i stvari oko sebe počinju se cijeniti jednako kao i kvalitete koje si imao i ranije, ali nisu dolazile do izražaja, a sada dolaze. 

Onog trenutka kada sam postala svjesna svoje nove ličnosti, postala sam i zahvalna na svemu što se desilo. Lagala bih kada bih rekla da da ne želim ponekad da se vratim i budem žena koja je zaljubljeno gledala u svog muškarca, ali to nije moguće. 

Brak na kraju ipak nisam spasila, ali sam uspjela da se ne pretvorim u ogorčenu i bjesnu osobu za cijeli život. Više se ne bojim. Sada znam da jedino i u potpunosti mogu vjerovati sebi.