Ljudski je griješiti ali i praštati - Afera mi je promjenila život na bolje, ali me naučula važnu lekciju
Prevara je jako teška stvar, ne samo za onoga ko je prevaren već za sve one koji su ukljućeni u sve to.
Nisam jedna od onih koji podržavaju varanje i nisam ponosna na ono šta sam uradila.
Nažalos, u jednom trenutku svog života postala sam druga žena. Vjerovatno ćete sad pomisliti kao sam jedna hladnokrvna žena kojoj nije važno da li će nekoga povijediti kako bi dobila ono što želi, ali zaista nisam takva.
Veoma je neobično za jednu ženu da pogazi porodicu jer su obično muškarci ti koji češće varaju. I sama sam uvijek osuđivala takvo ponašanje, ali sticajem okolnosti meni se to desilo.
Želim odmah da kažem da nisam uopšte savršeno privlačna žena. Dvije trudnoće su učinile svoje i moje tijelo više nije privlačno kao što je bilo prije. Ja sam samo prosječna žena i majka koja je željela da bude najbolja verzija sebe.
Nikada nisam željela da ponesem tu sramnu titulu druge žene, nikako nisam željela da imam aferu i nikako nisam željela da uništim dvije porodice. Nisam tražila nikakvu finansijsku sigurnost i zaštitu jer sam i sama obrazovana i imam dobru karijeru.
Moj ljubavnik je u mladosti bio moj jako dobar prijatelj i bila sam jako zaljubljena u njega. Sticajem okolnosti smo otišli na dvije strane svijeta, ali petnaest godina kasnije, osjetila sam ista ona osjećanja prema njemu koja sam osjećala i prvi put kad sam bila zaljubljena u njega.
Povezali smo se na svim nivoima i bili smo bliži nego prije. Ispunjavao me osjećaj da me neko voli isto koliko i ja njega. Ne želim da iznosim detalje svoje afere jer to nije bitno. Ono što se desilo, desilo se i to se ne može promjeniti.
Mislila sam da sam u tom odnosu pronašla nekoga ko me zaista razumije i ko želi sa mnom da gradi život.
Vjerovala sam u svaku njegovu riječ. Bila sam zavisna od svakog njegovog poljupca, zagrljaja i riječi. Ispala sam jako glupa i naivna iako smatram da sam veoma pametna žena.
Vodila sam se svojim srcem, a ne razumom. Moja afera nije trajala dugo.
Skupila sam dovoljno hrabrosti da sve priznam svom mužu i time mu slomila srce. Ni jedan dan ne prođe a da ne žalim što sam ga toliko povrijedila. Kajem se jer sam uništila našu porodicu. Tada sam mislila da je ljubav koju osjećam prema svom ljubavniku jača od one koju imam u braku.
Ljubav mog života nije potrajala, za njega je sve ovo bila fantazija. Ja sam bila odustala od mnogih stvari, a on se nije odrekao ničega. To je slomilo moje srce, ali sam osjećala da upravo to i zaslužujem jer sam povrijedila mnoge ljude svojim postupcima.
U godini dana sam doživjela aferu, razvod, bila ostavljena, preselila se i počela sve ispočetka. Sve sam to morala sama. Bila sam slomljena, ali sam iz svega ovoga naučila važne stvari. Niko nije savršen, svi mi pravimo greške, ljudski je griješiti ali i praštati.
Moj bivši suprug mi je na neki način oprostio i sada smo dobri prijatelji. Često se viđamo i zajedno radimo na odgoju naše djece.
Zbog grešaka koje sam napravila, postala sam bolja osoba. Biti druga žena nije samo nemoralno već i glupo. Ljubav ipak nije u stanju sve da pobijedi.
Svi smo mi željini da osjetimo ljubav i poštovanje, i da smo željene i potrebne nekome. Ponekad se ovakve stvari dešavaju bez razloga, a na nama je da odlučimo kako ćemo da se nosimo sa tim.
KOMENTARI