Svaka osoba ima razlog da uđe i da izađe iz našeg života - Zašto teško puštamo one koje volimo

U životu sam upoznala najdivnije i najnevjerovatnije ljude, ali sam ih morala pustiti. Voljela sam te ljude i vjerovala sam im svim svojim srcem. 

Iako sam ih dobro poznavala, sve njihove mane i vrline, sve što ih čini onakvim kakvi jesu, više ne komuniciramo. Družili smo se svakodnevno, kovali planove za budućnost, a sada smo postali stranci. Često se pitam da li je to pošteno? 

Koja je svrha upoznati sve te nevjerovatne ljude ako oni neće biti dio našeg života? Često razmišljam o njima. Da li su osnovali porodicu, da li rade ono o čemu su sanjali, da li su srećni? Možda to nikada neću saznati. Najvažnije ljude u svom životu upoznajemo na najnevjerovatnije načine sa kojima odjednom postjemo stranci kojima smo dali svoje srce. 

Možda svaka osoba koja uđe u naš život ima svoju svrhu. Možda nas svaka osoba koju sretnemo u životu nauči nečemu novom. Možda nas svako slomljeno srce čini jačima i pomaže nam da razumijemo sebe. Možda toj osobi nije bilo suđeno da bude dio naše budućnosti, ali dio te osobe će zauvijek ostati u našem srcu da nas podsjeća na taj divan period našeg života. 

I možda je to sasvim u redu, možda to treba da prihvatimo i uživamo u svakom sledećem susretu sa nekom drugom osobom i ne razmišljamo o tome kako da je zadržimo zauvijek pored sebe. Svaka od tih osoba koja je ušla ili će tek ući u naš život, pomaže nam da rastemo i da se mijenjamo. 

Svaka ta osoba ostavlja trag u nama. Svaka osoba u naš život uđe sa razlogom, ali i izađe iz našeg života sa razlogom. Svaka osoba koju volimo pomaže nam da nešto naučimo i da više volimo i cijenimo sebe i svijet oko sebe.