Školski psiholog: Niti brižnijih roditelja, niti nezadovoljnije djece u današnje vrijeme

Dijeca koja su proška kroz vrtić imaju uglavnom osnovna znanja o brojevima, slovima, a neka već tada znaju da čitaju i pišu, tako da škola nije prvo i jednino mjesto gdje djeca stiču znanje. 

Uloga porodice se takođe mnogo promjenila. Roditelji su sve više zbog posla odsutni, pa sve manje vremena posvećuju djeci i njihovom odgoju. Vaspitni dio u većoj mjeri treba da se obavi u porodici ili u vrtiću prije nego što dijete krene u školu. Dijete treba da se nauči odgovornosti, samostalnosti i da nauči da poštuje pravila boravka u jednoj sredini kao što je škola. 

Što su približniji stavovi i vrijednosti u porodici i školi, veća je šansa da se dijete u svemu bolje snađe. Uloga škole treba da bude razvijanje kritičkog mišljenja prema svemu što djeca uče, ali dijete takođe treba da nauči da ne uzima zdravo za gotovo svaku informaciju do koje dođe. 

Danas su ocjene postale najvažnija stvar cijelog obrazovanja. Često griješimo u tome što ocjenu izjednačavamo sa uspjehom, a  uspijeh sa nekom ličnom vrijednošću. Nema ništa loše u tome da neko bude uspješan, ali djecu treba da učimo da biti uspješan ne znači imati sve petice u dnevniku. 

Biti uspješan znači biti samostalan i odgovoran te koristiti sve svoje jake strane i posvećeno raditi na svojim slabim stranama. Djeca treba da nauče da uvijek treba da daju sve od sebe i da uvijek teže ka višem. Današnji stilovi roditeljstva dovode do toga da se djeca previše štite od opasnosti koje i ne postoje. 

Djetetu se nosi školska torba jer je ono previše malo da je nosi, pošteđuje se kućnih poslova je ono to ne zna da radi, rade se domaći zadaci umjesto njih jer dijete to ne razumije. Mi u suštini na taj način ne pomažemo djetetu da se razvije, već pokušavamo da mu sklonimo prepreke sa puta. 

Uloga svakog roditelja je da nauči dijete da bude samostalno i preuzima odgovornost za svoje postupke te da brine o stvarima za koje je sposobno. Ako možemo da naučimo dijete da brine o svojim igračkama, sigurno možemo i da ga naučimo i drugim stvarima. 

Ponekad nam je brže i lakše da mi sve to uradimo umjesto njih, ali sa tim im nećemo učiniti nikakvo dobro. Čak i kada naprave grešku ili zaborave nešto da urade, djeca uče da prihvate posljedicu i nauče nešto iz tog svog iskustva. Roditelji bi trebali da se riješe pritiska da će se desiti nešto loše ako ne urade sve što je potrebno za svoje dijete. 

Ako dijete ima domaći zadatak, roditelj treba da mu pomogne da razumije zadatak, ali nikako ne bi smjeli raditi sve umjesto djeteta. Mi treba svojoj djeci da budemo roditelji prije svega, da im posvetimo dovoljno kvalitetnog zajedničkog vremena, a da ih, što se školskog gradiva tiče, učimo da razmišljaju, povezuju, zaključuju i naporno rade na svakodnevnom sticanju znanja.

Uspijeh je rezultat posvećenog i napornog rada, zato nagradite svoje dijete kada god postigne neki uspijeh i naučite ga da ono nagradi samo sebe. Taj uspijeh može da bude bolja ocjena na testu nego prethodni put, razumijevanje nečega što prije nije moglo da razumije, osvajanje nagrade na takmičenju za koje se vrijedno spremalo i još puno toga što nije ocjena 5 u dnevniku.