Poučna priča siromašnog starca - Pametan čovjek može biti glup po potrebi, glup nema izbora

Kažu da se ovaj događaj desio u Meksiku, u jednom malom gradu u kome se okupilo jedno društvo koje je imalo naviku da se ismijava sa jednim lokalnim starcem.

Bio je jako siromašan, poput crkvenog miša i kako su oni smatrali nije bio naročito pametan. Živio je tako što je od milostinje drugih ljudi za koje je obavljao poneki mali posao. U jednoj kafani svaku veče se okupljala grupa ljudi koji su do kasno u noć razgovarali i pili. 

Od starca su tražili da bira između dva novčića. Jedanog bronzanog i velikog i drugom malog ali srebrnog novčića. Starac je uvijek srećno grabio veći novčić koji je imao mnogo manju vrijednost nego srebrni novčić zbog čega je izazivao podsmijeh kod te grupe ljudi. 

Jedan veoma ljubazan stranac ga je nakon nekoliko večeri zaustavio i pitao ga zbog čega uvijek izabere veći novčić i da li zna on ima mnogo manju vrijednost. Starac mu je odgovorio: "Naravno da znam, nisam glup. Znam da se ovom kovanicom može kupiti pet puta manje od druge. 

Ali ako jednog dana odaberem skupi novčić, više im neću biti zanimljiv i neću dobiti ni jedan." Iz ove priče možete naučiti nekoliko vrlo poučnih životnih lekcija:1. lekcija: Ako se neko čini glupim, to ne znači da je stvarno glup; 2. lekcija: Kada to shvatite, kome bi se stvarno smijali u ovoj priči? 

3. lekcija: Pretjerana ambicija može vam oduzeti mali, ali stalan izvor prihoda. Uopše nam nije potrebno mišljenje drugih ljudi o svakom koraku na našem životnom putu. Ne treba nam tuđe mišljenje da bismo podigli samopoštovanje i ne bismo trebali očekivati tuđe odobrenje. 

U stvari, najnesretniji ljudi na svijetu su oni koji se previše brinu zbog toga što će drugi misliti o njima. Ako mislite kao i svi drugi, onda zapravo ne razmišljate, već samo ponavljate tuđe riječi i misli. Zapravo ne živite. 

Kažu da biti istinski pametna osoba nije onakoja zna gdje ide već ona koja zna gdje ne želi biti. Inteligentna osoba zna da svi ljudi, uključujući i njega samog, imaju svako pravo misliti i reći bilo šta. Ali ona takođe zna da ne treba sve olako da prima k srcu