Poruka svim barbikama modernog vremena: Gdje su vam nestali nevini osmjesi i sitna radovanja?

U današnje vrijeme svakodnevno srećemo žene koje su preskočile neke od faza odrastanja i neprirodnim putem došle do titule žene. 

Ponekad poželim da postavim mnoga pitanja njima ili stvorenjima koja su od sebe napravile. Gdje su vaši snovi lutke modernog vremena, ko vam je i iz kog razloga toliko zakomplikovao odrastanje? Kuda to toliko žurite ili da bolje pitam pred kim to toliko bježite?

Zar vam niko do sada nije rekao da se pupoljak ne otvara prije proljeća. Gdje ste ostavile nevine osmijehe, poderana koljena i mala radovanja. Morate li da se penjete na neudobne cipele kako bi bolje vidjele svijet oko sebe? 

Ja sam nosila odjeću koju je prije mene nosilo još barem troje djece, a onda je ta odjeća poslije mene išla u sledeće ruke. Vodu sam pila iz bunara i iz česme. Moja koljena su ljeti bila više bez kože neko sa njom. U srednju skolu sam krenula sa osmijehom, u trenerci i sa ruksakom punim snova. 

Isto tako sam je i završila. Zato danas znam da sam bila dijete, tinejdžer, djevojka i žena. Zato drage moje djevojčice koje toliko želite da odrastete nemojte da izgubite svoje djetinjstvo jer je ono najljepše kada je spontano. Godine će vas stići željele vi to ili ne, ali nemojte da požurujete svoje odrastanje.

Posjekotine, modrice, padovi i ožiljci su sastavni dio djetinjstva i odrastanja. Svi će oni da zarastu i nestanu ali ostaće sjećanja koja ćete moći da prepričavate kada odrastete. Sjećaćete se svojih nestašluka i malih radosti i to je ono što bi trebalo da čini svako djetinjstvo, a ne skupi pokloni i odjeća za koju niko ne mari.