Ispovjest muškarca: Ljubavnik joj može dati ono što ja ne mogu, a to bi moglo spasiti naš brak

Moja supruga i ja smo u braku već osamnaest godina i nemamo djece. Meni je 44, a mojoj supruzi je 39. Uvijek smo željeli da imamo djecu, ali se to još uvijek nije desilo. 

Jedan dan sam došao ranije sa posla i čuo sam neke zvukove koji su dopirali sa sprata iz naše spavaće sobe. Stao sam pored vrata i čuo svoju suprugu sa drugim muškarcem u našoj sobi. Sišao sam niz stepenice, a potom izašao iz kuće i pustio ih da završe. 

Sjedio sam u garaži i čekao da ljubavnik moje supruge ode. Nakon pola sata vidio sam muškarca kako izlazi na zadnja vrata naše kuće i odlazi zatim sam pogledao kroz prozor i vidio moju suprugu kako se ponovo penje na sprat. 

Vjerovatno da zategne posteljinu na krevetu i da sakrije dokaze koji bi mogli pokazati da je neko bio tamo. Ostao sam još malo napolju da se priberem, a zatim sam ušao u kuću, zatvorio malo jače vrata da se čuju i viknuo da sam došao kući. 

Moja supruga je strčala niz stepenice iznenađena što sam došao kući ranije nego inače. U njenom glasu sam osjetio nervozu, ali smo nastavili razgovarati kao da se ništa nije desilo. Pričali smo jedno drugome kako smo proveli dan i ni u jednom momentu nisam razmišljao da joj spomenem njenog ljubavnika. 

Nisam iznenađen što ima ljubavnika, jer je naš intimni život u zadnje vrijeme veoma loš. Nadam se samo da će on uspjeti da joj da ono što ja ne mogu, a što ona jako želi. Ona najviše od svega želi da se ostvari u ulozi majke, a ja tu njenu želju ne mogu da ostvarim. 

Nadam se da će njen ljubavnik to uspjeti, možda to čak i spasi naš brak ili ga možda okonča, nije mi važno. Važno mi je da je ona srećna. Svaki sledeći put kada bih ranije završio sa poslom nazvao bih je da joj javim da idem kući. Ne želim da je dovedem u nezgodnu situaciju i da se nađem oči u oči sa njenim ljubavnikom u našoj kući. Ja nisam konfliktan čovjek i ne znam kako bih se ponašao u takvoj situaciji.