Ako nešto želiš dobiti moraš nešto i dati - Lekcija koju je samohrani otac naučio bahate kćeri

Jedan samohrani otac ostao je sam sa svoje dvije kćerke nakon što je ostao bez svoje supruge. Njegove kćerke su bile dobra djeca sve dok nisu ušle u pubertet. 

Ulaskom u pubertet one su postale umišljene, bahate i od svog oca su zahtjevale sve i svašta, a ništa nisu davale zauzvrat. Zahtjevale su dobre telefone, skupu odjeću i sve ono što svaki tinejdžer želi. On je sve to mogao da im obezbjedi, ali ponašanje njegovih kćerki ga je navelo da im oduzme sve. 

Jedne večeri pozvao je svoje prijatelje na večeru. Nakon što su završili sa jelom zamolio je svoje kćerke da pospreme sto i operu suđe. One su mu rekle da on njima ne može da komanduje, da nema pravo da ih tjera da rade stvari koje ne žele. 

Rekle su da po zakonu one mogu same da odlučuju i otišle u svoju sobu te zalupile vrata. Njegovi prijatelji su ostali zapanjeni, a on je nijemo gledao u vrata njihove spavaće sobe. Njegova prijateljica ga je gledala sa žaljenjem, ali je u sebi kuvala od bijesa i razmišljala na koji način bi trebao da kazni ove umišljene djevojčice. 

Njen prijatelj je izgledao kao da je istog momenta zaboravio šta se desilo i nastavio je razgovor sa svojim prjateljima. Družili su se još nekoliko sati, a za to vrijeme djevojke nisu ni jednom izašle iz sobe. Jedna od prijateljica se ponudila da opere suđe što je on kulturno odbio i rekao da nema potrebe.

Nakon nekog vremena  našao se na kafi sa svojim prijateljima i jedna od prijateljica nije više mogla da izdrži a da ga ne pita kako je uspio da ostane onako miran i staložen na bahato ponašanje svojih kćeri. Nasmijao joj se i rekao da je našao način da izađe na kraj sa njima. 

U roku od dva dana stvari su se promjenile. Kuća je sada sređena i čista, a njegove kćerke su čak počele i da kuhaju. Ispričao im je kako je te večeri, dok su njegove kćerke spavale, ušao u njihovu sobu i uzeo im telefone, laptopove i svu skupu odjeću koju im je nedavno kupio. 

Na stolić u njihovoj sobi je ostavio poruku koja je glasila ovako: " Po zakonu ne morate da imate laptop niti telefon, ako vam treba laptop za učenje koristite se školskom bibliotekom. Po zakonu ne morate uopšte da imate telefon, pogotovo ne najmoderniji. 

Po zakonu ja moram da vas obučem i obujem, ali to ne mora biti najskuplja obuća i odjeća. Pronađite stare jakne i patike, znam da su sve čitave i ne zanima me što nisu moderne i što vam se ne sviđaju. Ljubi vas i voli tata po zakonu." Njegovi prijatelji su zurili u njega isto kao što je on zurio u vrata sobe svojih kćerki nekoliko večeri prije. 

Objasnio im je da je drugi dan prvi put zatekao red u kući. Bio je svjestan da su to uradile da bi dobile nazad svoje stvari, ali ga to nije puno brinulo. On vjeruje da su njegove kćerke naučile lekciju da ako želiš nešto da dobiješ moraš nešto i da daš.