Kako sam spasila svoj brak: Dala sam mužu ulitimatum i od tad nam je brak savršen

Uvijek sam mislila da je brak krajnja destinacija i da kada se vjenčate da je to to. Dvadeset dvije godine mirnog bračnog života nije mala stvar. Oba supružnika treba jednako da se trude da bi imali dobar život. 

Moj suprug i ja smo se upoznali još u školi i dobro smo poznavali jedno drugo. Ali dug zajenički život nas je oboje drastično promjenio na način na koji nismo mogli ni da zamislimo. Moj muž i ja smo počeli konstantno da se svađamo. 

Počeli su da se javljaju razni problemi, od njegovog neslaganja sa mojom porodicom i očekivanja koja smo imali do njegovog ignorisanja mene i izbjegavanja odgovornosti. Sve je to počelo da me opterećuje. Smatrao je da sam ja odgovorna za sve što se dešava u našem braku, krivio me za najmanju sitnicu. 

Počeo je da omalovažava mene, moju karijeru, sve moje odluke i više nisam znaka kako da se postavim prema njemu. Nametnuo mi je osjećaj kao da sam ja odgovorna za sve što se dešavalo u našoj porodici. Da je sve što ja radim beskorisno i gubljenje dragocjenog vremena. 

Bila sam jako povrijeđena. Ni jedno od nas dvoje nije bilo agresivno, pa se naš odnos pretvorio u hladni rat koji je uzrokovao prekid svake komunikacije. Odbijao je da učestvuje u mojim planovima i nije mario za moje mišljenje i smatrao ga je nevažnim. 

Jednog dana smo ušli u direktan konflikt jer ja više nisam mogla da ćutim i da budem mirna i povučena supruga. Jednostavno nisam više mogla da ćutim. Da nisam tada progovorila, možda nikada više ne bismo imali o čemu da govorimo. Pogodila nas je bračna kriza i tek tada smo oboje to shvatili. 

Rekla sam mu ili da se promijeni ili ću zauvijek da ga ostavim i odem. Ako je on u stanju da se promijeni i popravi naš život bi mogao da bude veoma lijep. Bili smo finansijski obezbjeđeni, oboje smo imali lijepe karijere i mogli smo lijepo da živimo ako se izvučemo iz ove krize. 

Donio je odluku koja me je iznenadila. Razgovarao je sa porodičnim prijateljem koji je bio bračni savjetnik i odlučio da krenemo na bračnu terapiju. Nakon šest mjeseci počela sam da primjećujem promjene u njegovom ponašanju i osjetila sam veliku razliku. Terapija mu je pomogla da počne više da cijeni moje stavove i mišljenje. 

Postao je smireniji i našao hrabrosti da se izbori sa osjećanjima koja je dugo potiskivao. Shvatila sam da želim da se izborim sa krizom u svom braku i da poradim na rješavanju problema. Željela sam ponovo da vidim onog svog starog supruga sa kojim sam se vjenčala. Ponovo smo onaj stari srećni par.