Budistički monah o ljubavi - Voljeti prije svega znači razumjeti drugu osobu

Ako nam je srce zatvoreno onda nam je ograničena sposobnost razumijevanja i suosjećanja što nas vodi do tuge i patnje. Nismo u stanju da prihvatimo nesavršenstvo drugih. 

Kada nam je srce otvoreno i veliko tada nas iste stvari neće opterećivati. Imamo puno razumijevanja i empatije i možemo pružiti ruke drugima. Prihvatamo ih onakve kakvi jesu i dajemo im priliku da se promijene. Kada ste u zaista dubokoj vezi sa nekum između vas ne postoji linija koja vas razdvaja. 

Vi postajete jedno. Postajete svjesni vlastite patnje i pomažete voljenoj osobi da manje pati. Ono šta se događa vašoj voljenoj osobi dešava se i vama. U istinskoj ljubavi nema razdvajanja i diskriminacije. Njegova sreća je vaša sreća, njegova patnja je i vaša patnja. 

Možete biti svjetlost drugoj osobi, ali ne možete joj ponuditi sreću ako je i sami niste iskusili. Tek kada prihvatite sebe naučićete da volite i tek tada ćete stvoriti trenutke sreće i radosti koji su vam potrebni. Tek tada ćete imati nešto da ponudite drugoj osobi. 

Kada njegujemo i održavamo vlastitu sreću njegujemo i sposobnost da volimo. Ako imate dovoljno razumjevanja i ljubavi onda svaki vaš trenutak života može biti trenutak sreće. Često se zaljubimo ne zato što istinski volimo, već kako bismo se odvratili od vlastite patnje. 

Tek kada naučimo voljeti i razumjeti sebe i osjetiti samilost prema sebi, tek tada možemo istinski voljeti i razumjeti drugu osobu. Da bismo znali voljeti moramo znati razumjeti, a da biste razumjeli morate slušati. Što više razumijemo, više volimo, što više volimo više razumijemo. 

Sposobnost razumjevanja i sposobnost voljenja su ista stvar. Često kada volimo ustredsredimo se samo na sebe i ne razmišljamo o ljubavi koju nudimo i koliko je ta ljubav duboka. Zarobljeni smo svojim egom. Cvijet se sastoji od pupoljaka koji će postati cvetovi uz pomoć svjetlosti i vode. Ako pokidate sve pupoljke, od cvijeta neće ostati ništa. 

Cvijet može da cvjeta samo ako ima pupoljke koji će zajedno da cvjetaju. Tako je i sa ljudima. Ne možemo opstati sami. Možemo živjeti samo u međusobnoj povezanosti sa drugim bićem. Samo ako ste u stanju vidjeti prirodu međusobno povezanog bića između vas i voljene osobe tek tada ćete osjetiti da je njegova patnja vaša i da je njegova sreća i vaša sreća. Tek kada to shvatite moći ćete da se riješite mnogo patnji koje vas muče.