Mudri savjet: Bolje je dostojanstvena samoća nego nepotpuna veza
"Istinski veliki duhovi sagrađuju, kao orlovi, svoja gnezda na velikim visinama, u samoći"
Bojimo se od usamljenosti, svi mi, muškaraci i žene, ali ne zaboravimo da često nije samo neophodna, čak je i terapeutska. Biti sam znači biti u stanju da mislimo o sebi, o onome što želimo, o čemu sanjamo, a posebno o onome šta osjećamo. Biti sam ne znači biti tužan, već znači uživati u trenutku, danu, mjesecu, godini, opustiti se i živijeti život.
Usamljenost je dostojanstvena, ona nas vodi dalje od nepotpunih veza, koje čine da se osjećamo loše. v Naša sreća ne zavisi od druge osobe, partnera. Voljeti sebe je od suštinske važnosti. Kako možemo očekivati da nas neko voli, ako ne volimo sebe?
Usamljenost je povezana sa duhovnim razvojem, ličnosti kao što su Hrist, Buda ili Muhamed su imali ključna otkrića u trenucima samoće. Usamljenost je takođe povezana sa kreativnošću, u stvari, pisci, naučnici i filozofi su je odabrali kao ključ za generisanje novih ideja.
Trenutno društvene mreže kao što su Facebook, Twitter i Instagram omogućavaju da stalno budemo u kontaktu sa drugim ljudima, čini se da ovo ide u prilog stvarnaju kontakta sa drugim ljudima ali ne i sa nama samima. Ljubav prema sebi ili vođenje računa o sebi su akti sebičnost ali ponekad neophodni.
Postoji duboko ukorijenjena ideja zašto se stvari rade u društvu. Ali, šta se dogodi ako odemo sami u bioskop? Ako ostanemo sami kod kuće u subotu uveče? Ako odemo sami na izložbu? Jedina stvar koja se može desiti je da ćemo uživati u trenutku.
Tokom godina, samoća je najbolje društvo; Mi smo društvene životinje, to je činjenica, ali tokom godina, smanjuje se potreba da stalno budemo sa drugima. Sa godinama, imamo jasnije interese i koncentrisani smo na njih, nema potrebe za tolikim vezivanjem sa drugim ljudima.
Jednostavno, dolazimo do ravnoteže, gdje možemo uživati i u samoći i u je vremenu provedenom u društvu drugih ljudi. Usamljenost može da postane dobro društvo, sa kojim provodite vrijeme. Ne zaboravite to. Usamljenost može biti prilika da otkrijemo svoje lične ili poslovne strahove, da se posvetimo nama fizički i mentalno.
Mi ne govorimo o tužnoj usamljenosti, već o željenoj i neophodnoj usamljensti kako bi približili naš um i naš duh. Recite zbogom nepotpunim vezama; Mnogo puta povezujemo samoću sa činjenicom biti singl, ali ako imamo partnera, a stvari ne idu dobro, bilo bi dobro da razmislimo o odnosu koji imamo sa tom osobom i sa osobom koju želimo.
Veliki doza surove i teške realnosti, ali je neophodna da vidimo ono što ne želimo da vidimo. Odnos u kojem se ne osjećamo dobro nije zdrav, odnos u kojem nas partner loše tretira nije zdrav. Pobjegnemo iz takvih odnosa. Reći zbogom onome što nas muči je težak zadatak, ali sigurno ne ubija.
Na kratko "se osvrnemo na lijepe trenutke koje smo dijelili sa drugom osobom, ali ne smijemo zaboraviti realnost". Neka vrijeme izliječi naše rane, ne treba žuriti strmoglavo u drugu priču, moramo naučiti da uživamo u sopstvenom društvu.
Očigledno nakon raskida uvijek postoji bol, koji može trajati šest mjeseci, godinu dana. Možda imamo potrebu da plačemo, hodamo na kiši, možda imamo potrebu da zaboravimo sve uspomene koje nas vraćaju u prošlost ... pa hajde da to uradimo!
Mi smo slobodni, sa svim što to podrazumjeva. Odlučujemo, radimo, stanemo, hodamo, trčimo, sanjamo, ljubimo, grlimo, vidimo, vidimo ... živimo život. Neka nas samoća poveze, neka to bude naš štit, oslobodimo naše misli, omogućimo našim osjećanjima da izađu na površinu.
bebamur
Bojimo se od usamljenosti, svi mi, muškaraci i žene, ali ne zaboravimo da često nije samo neophodna, čak je i terapeutska. Biti sam znači biti u stanju da mislimo o sebi, o onome što želimo, o čemu sanjamo, a posebno o onome šta osjećamo. Biti sam ne znači biti tužan, već znači uživati u trenutku, danu, mjesecu, godini, opustiti se i živijeti život.
Usamljenost je dostojanstvena, ona nas vodi dalje od nepotpunih veza, koje čine da se osjećamo loše. v Naša sreća ne zavisi od druge osobe, partnera. Voljeti sebe je od suštinske važnosti. Kako možemo očekivati da nas neko voli, ako ne volimo sebe?
Usamljenost je povezana sa duhovnim razvojem, ličnosti kao što su Hrist, Buda ili Muhamed su imali ključna otkrića u trenucima samoće. Usamljenost je takođe povezana sa kreativnošću, u stvari, pisci, naučnici i filozofi su je odabrali kao ključ za generisanje novih ideja.
Trenutno društvene mreže kao što su Facebook, Twitter i Instagram omogućavaju da stalno budemo u kontaktu sa drugim ljudima, čini se da ovo ide u prilog stvarnaju kontakta sa drugim ljudima ali ne i sa nama samima. Ljubav prema sebi ili vođenje računa o sebi su akti sebičnost ali ponekad neophodni.
Postoji duboko ukorijenjena ideja zašto se stvari rade u društvu. Ali, šta se dogodi ako odemo sami u bioskop? Ako ostanemo sami kod kuće u subotu uveče? Ako odemo sami na izložbu? Jedina stvar koja se može desiti je da ćemo uživati u trenutku.
Tokom godina, samoća je najbolje društvo; Mi smo društvene životinje, to je činjenica, ali tokom godina, smanjuje se potreba da stalno budemo sa drugima. Sa godinama, imamo jasnije interese i koncentrisani smo na njih, nema potrebe za tolikim vezivanjem sa drugim ljudima.
Jednostavno, dolazimo do ravnoteže, gdje možemo uživati i u samoći i u je vremenu provedenom u društvu drugih ljudi. Usamljenost može da postane dobro društvo, sa kojim provodite vrijeme. Ne zaboravite to. Usamljenost može biti prilika da otkrijemo svoje lične ili poslovne strahove, da se posvetimo nama fizički i mentalno.
Mi ne govorimo o tužnoj usamljenosti, već o željenoj i neophodnoj usamljensti kako bi približili naš um i naš duh. Recite zbogom nepotpunim vezama; Mnogo puta povezujemo samoću sa činjenicom biti singl, ali ako imamo partnera, a stvari ne idu dobro, bilo bi dobro da razmislimo o odnosu koji imamo sa tom osobom i sa osobom koju želimo.
Veliki doza surove i teške realnosti, ali je neophodna da vidimo ono što ne želimo da vidimo. Odnos u kojem se ne osjećamo dobro nije zdrav, odnos u kojem nas partner loše tretira nije zdrav. Pobjegnemo iz takvih odnosa. Reći zbogom onome što nas muči je težak zadatak, ali sigurno ne ubija.
Na kratko "se osvrnemo na lijepe trenutke koje smo dijelili sa drugom osobom, ali ne smijemo zaboraviti realnost". Neka vrijeme izliječi naše rane, ne treba žuriti strmoglavo u drugu priču, moramo naučiti da uživamo u sopstvenom društvu.
Očigledno nakon raskida uvijek postoji bol, koji može trajati šest mjeseci, godinu dana. Možda imamo potrebu da plačemo, hodamo na kiši, možda imamo potrebu da zaboravimo sve uspomene koje nas vraćaju u prošlost ... pa hajde da to uradimo!
Mi smo slobodni, sa svim što to podrazumjeva. Odlučujemo, radimo, stanemo, hodamo, trčimo, sanjamo, ljubimo, grlimo, vidimo, vidimo ... živimo život. Neka nas samoća poveze, neka to bude naš štit, oslobodimo naše misli, omogućimo našim osjećanjima da izađu na površinu.
bebamur
KOMENTARI