Mudri citati Eriha Froma: "Karakter djeteta je replika karaktera roditelja"
Citati Eriha Froma o pravoj ljubavi, sreći, slobodi, nespokojstvu i usamljenosti.
1. Glavni životni zadatak čovjeka je da da život samom sebi, da postane ono što je potencijalno. Najvažniji plod njegovih napora je njegova sopstvena ličnost. 2. Ne moramo nikome ništa da objašnjavamo i odgovaramo, dok naši postupci ne pričinjavaju bol ili ne utiču na druge.
Koliko je života bilo uništeno neophodnošću "objašnjavanja", koje obično podrazumijeva da bi vas "razumjeli", to jeste opravdali. Sude o vašim postupcima, i po njima - o vašim istinskim namjerama, ali znajte da je slobodan čovjek dužan da objašnjava nešto samo samom sebi - svom umu i svijesti - i malobrojnim, koji imaju pravo da zahtijevaju objašnjenje.
3. Ako volim, brinuću se, to jest, aktivno ću učestovati u razvoju i sreći drugog čovjeka, nijesam posmatrač. 4. Cilj čovjeka je da bude svoj, a uslov za postizanje tog cilja je da bude čovjek za sebe. Nije to samoodricanje ni samoljublje, već ljubav prema sebi; nije odbacivanje individualnog - već utvrđivanje svog sopstvenog ljudskog ja: to su prave više vrijednosti humanističke etike.
5. U životu, ne postoji drugog smisla, osim toga, koji mu čovjek pridaje, otkrivajući svoju snagu živeći plodotvorno. 6. Ako čovjek može da živi ne prinudno, ni po automatizmu, već spontano, tada on osvješćuje sebe kao aktivnu stvaralačku ličnost i shvata da život ima samo jedan smisao - sam život.
7. Mi smo to što smo sugerisali sami sebi i to što su nam drugi sugerisali o nama. 8. Sreća nije neki Božji dar, već dostignuće, nekog čovjeka u postizanju svoje unutrašnje plodotvornosti. 9. Za čovjeka je sve važno, osim njegovog sopstvenog života i umjetnosti življenja. On postoji zbog bilo čega, samo ne zbog samog sebe.
10. Suptilno osjećajan čovjek nema snage da se uzdrži od duboke tuge povodom nepovratih tragedija života. I radost i tuga su neizbježni doživljaji osjetljivog čovjeka punog života.
11. Nesrećna sudbina mnogih ljudi je posledica izbora koga nijesu uradili. Oni nijesu ni živi ni mrtvi. Život se ispostavlja teret, neprestalno zanimanje, a rad samo sredstvo za zaštitu od težine postojanja u carstvu sjenke.
12. Pojam "biti živ" nije statičan pojam, već dinamičan. Postojanje to je takođe i raskrivanje specifičnih snaga organizma. Aktualizacija potencijalnih snaga je urođeno sredstvo svih organizama. Zbog toga, raskrivanje potencijala čovjeka u skladu sa zakonima njegove prirode treba posmatrati kao cilj ljudskog života.
13. Saosjećanje i preživljavanje pretpostavlja, da ja doživljavam u sebi isto to što doživljava drugi čovjek, i u skladu sa tim u tom doživljavanju on i ja smo jedno. Sva znanja o drugom čovjeku su stvarna toliko, koliko se oni oslanjaju na moje doživljavnje toga što proživljava on.
14. Siguran sam da niko ne može da "spasi" svog bližnjeg praveći izbor za njega. Sve u čemu može da pomogne jedan čovjek drugome je da mu to otkrije istinito i sa ljubavlju, ali bez sentimentalnosti i iluzija, bez postojanja alternativa.
15. Život stavlja ispred čovjeka paradoksalan zadatak: s jedne strane da realizuje svoju individualnost, a sa druge da ga prevaziđe i pođe prema iskustvu univerzalnosti. Samo svestrani razvoj ličnosti može da se uzdigne iznad svog Ja.
1. Glavni životni zadatak čovjeka je da da život samom sebi, da postane ono što je potencijalno. Najvažniji plod njegovih napora je njegova sopstvena ličnost. 2. Ne moramo nikome ništa da objašnjavamo i odgovaramo, dok naši postupci ne pričinjavaju bol ili ne utiču na druge.
Koliko je života bilo uništeno neophodnošću "objašnjavanja", koje obično podrazumijeva da bi vas "razumjeli", to jeste opravdali. Sude o vašim postupcima, i po njima - o vašim istinskim namjerama, ali znajte da je slobodan čovjek dužan da objašnjava nešto samo samom sebi - svom umu i svijesti - i malobrojnim, koji imaju pravo da zahtijevaju objašnjenje.
3. Ako volim, brinuću se, to jest, aktivno ću učestovati u razvoju i sreći drugog čovjeka, nijesam posmatrač. 4. Cilj čovjeka je da bude svoj, a uslov za postizanje tog cilja je da bude čovjek za sebe. Nije to samoodricanje ni samoljublje, već ljubav prema sebi; nije odbacivanje individualnog - već utvrđivanje svog sopstvenog ljudskog ja: to su prave više vrijednosti humanističke etike.
5. U životu, ne postoji drugog smisla, osim toga, koji mu čovjek pridaje, otkrivajući svoju snagu živeći plodotvorno. 6. Ako čovjek može da živi ne prinudno, ni po automatizmu, već spontano, tada on osvješćuje sebe kao aktivnu stvaralačku ličnost i shvata da život ima samo jedan smisao - sam život.
7. Mi smo to što smo sugerisali sami sebi i to što su nam drugi sugerisali o nama. 8. Sreća nije neki Božji dar, već dostignuće, nekog čovjeka u postizanju svoje unutrašnje plodotvornosti. 9. Za čovjeka je sve važno, osim njegovog sopstvenog života i umjetnosti življenja. On postoji zbog bilo čega, samo ne zbog samog sebe.
10. Suptilno osjećajan čovjek nema snage da se uzdrži od duboke tuge povodom nepovratih tragedija života. I radost i tuga su neizbježni doživljaji osjetljivog čovjeka punog života.
11. Nesrećna sudbina mnogih ljudi je posledica izbora koga nijesu uradili. Oni nijesu ni živi ni mrtvi. Život se ispostavlja teret, neprestalno zanimanje, a rad samo sredstvo za zaštitu od težine postojanja u carstvu sjenke.
12. Pojam "biti živ" nije statičan pojam, već dinamičan. Postojanje to je takođe i raskrivanje specifičnih snaga organizma. Aktualizacija potencijalnih snaga je urođeno sredstvo svih organizama. Zbog toga, raskrivanje potencijala čovjeka u skladu sa zakonima njegove prirode treba posmatrati kao cilj ljudskog života.
13. Saosjećanje i preživljavanje pretpostavlja, da ja doživljavam u sebi isto to što doživljava drugi čovjek, i u skladu sa tim u tom doživljavanju on i ja smo jedno. Sva znanja o drugom čovjeku su stvarna toliko, koliko se oni oslanjaju na moje doživljavnje toga što proživljava on.
14. Siguran sam da niko ne može da "spasi" svog bližnjeg praveći izbor za njega. Sve u čemu može da pomogne jedan čovjek drugome je da mu to otkrije istinito i sa ljubavlju, ali bez sentimentalnosti i iluzija, bez postojanja alternativa.
15. Život stavlja ispred čovjeka paradoksalan zadatak: s jedne strane da realizuje svoju individualnost, a sa druge da ga prevaziđe i pođe prema iskustvu univerzalnosti. Samo svestrani razvoj ličnosti može da se uzdigne iznad svog Ja.
KOMENTARI