Nikada ne griješi onaj koji vjeruje - Već onaj koji laže
Bezbjednost, otvorenost, iskrenost i poštenje u našim odnosima je osnovni stub za održavanje naše svijesti.
Povjerenje je most od stakla, krh i transparentan, koji podiže naš život. Vrlo je vjerovatno da je bilo potrebno dosta vremena i truda da se izgradi, zbog čega je još vrednije. Međutim, iako to zahtijeva mnogo rada i donosi puno sreće, povjerenje često biva uništeno u nekoliko sekundi našeg nemara, zbog naših sebičnih djelovanja i stavova.
Kada jedno tako jako važno osjećanje kao što je povjerenje počinje da se raspada, nešto u nama umire. To se događa zato što jedna laž baca sumnju na hiljade istina, što nas vodi da se zapitamo i čak preispitamo događaje u koje smo vjerovali da su iskreni.
Laž ima kratke noge i dug nos; Iako laž može da dostigne nezamislive granice, istina uvijek izlazi na površinu. Kako kažu, prije se prepozna lažov nego hrom, jer njegove rječi i postupci nemaju čvrste osnove. "Ptica na grani se nikada ne plaši da će se grana slomiti, jer njeno poverenje nije u grani, već u njenim krilima."
Odgovornost u izdaji Uobičajeno je čuti "ako te neko izda jednom, greška je drugom, ali ako te izda dva puta, to je tvoja krivica." Sigurno je da je ova tvrdnja tačna, ali je isto tako istina da je moramo uzeti sa rezervom.
Ideja je da učimo na svojim greškama i ne ponavljamo ih, ali nikada ne treba da se osjećamo krivim zbog izdaje drugih. Kako možemo biti odgovorni za prevare drugih? Međutim, vrlo je vjerovatno da vas je to mučilo u više navrata, osjećali ste se glupo kada ste upadali u mrežu.
Mi nijesmo predskazivači, niti nepogrešivi. Ni drugi takođe nisu savršeni i u nekim slučajevima moramo da shvatimo da čak i dobri ljudi prave greške, tako da moramo biti spremni da oprostimo.
Emocionalna rana zbog prevare Nezahvalnost i izdaja nas povređuju, posebno kada se odnose na ljude koje volimo, kao na primjer naše partnere, naše prijatelje i našu porodicu. Kada se to dogodi, bijes i nemoć nas obuzimaju, što čini da gubimo strpljenje.
Takođe je veoma bolno (i nažalost jako često) da neko uradi nešto za nas očekujći da dobije nešto zauzvrat. Ovaj oblik izdaje razbija kalup i transformiše naš emotivni svijet u haos. Međutim, čak i ako nas prevara boli u dubini našeg srca, nema mnogo smisla da promjenimo naše biće zbog toga što smo bili povrijeđeni, kao što ne morate da se loše ponašate prema drugim ljudima zbog "osvete ili inata".
Iako može izgledati nevjerovatno, ova reakcija je vrlo čest slučaj kada je "emocionalna povreda" otvorena i inficirana. Isto tako, nije neophodno nositi oklop pred svim ljudima oko nas, jer su nas u prošlosti ismijavali. Dovoljno je zaštiti se od izdajnika.
Kako prevazići laž, izdaju i prevaru Bezbjednost, otvorenost, iskrenost i poštenje u našim odnosima je osnovni stub za održavanje naše svijesti. Međutim, sumnje, ogorčenost i laž nas povređuju, spaljuju i truju nas. Slično tome, iako nas duboko nepovjerenje bode iznutra, svi to možemo prevazići.
Normalno je da u ovakvim situacijama sumnja raste, a sa njom i ogorčenost, ali to ne bi trebao biti uzrok da ne vjerujemo drugima. Iako se u više navrata nađemo u tako neželjenim situacijama, moramo shvatiti da je to prilika da se razvijemo kao ljudi i pažljivije biramo ljude koji nas okružuju.
Povjerenje je most od stakla, krh i transparentan, koji podiže naš život. Vrlo je vjerovatno da je bilo potrebno dosta vremena i truda da se izgradi, zbog čega je još vrednije. Međutim, iako to zahtijeva mnogo rada i donosi puno sreće, povjerenje često biva uništeno u nekoliko sekundi našeg nemara, zbog naših sebičnih djelovanja i stavova.
Kada jedno tako jako važno osjećanje kao što je povjerenje počinje da se raspada, nešto u nama umire. To se događa zato što jedna laž baca sumnju na hiljade istina, što nas vodi da se zapitamo i čak preispitamo događaje u koje smo vjerovali da su iskreni.
Laž ima kratke noge i dug nos; Iako laž može da dostigne nezamislive granice, istina uvijek izlazi na površinu. Kako kažu, prije se prepozna lažov nego hrom, jer njegove rječi i postupci nemaju čvrste osnove. "Ptica na grani se nikada ne plaši da će se grana slomiti, jer njeno poverenje nije u grani, već u njenim krilima."
Odgovornost u izdaji Uobičajeno je čuti "ako te neko izda jednom, greška je drugom, ali ako te izda dva puta, to je tvoja krivica." Sigurno je da je ova tvrdnja tačna, ali je isto tako istina da je moramo uzeti sa rezervom.
Ideja je da učimo na svojim greškama i ne ponavljamo ih, ali nikada ne treba da se osjećamo krivim zbog izdaje drugih. Kako možemo biti odgovorni za prevare drugih? Međutim, vrlo je vjerovatno da vas je to mučilo u više navrata, osjećali ste se glupo kada ste upadali u mrežu.
Mi nijesmo predskazivači, niti nepogrešivi. Ni drugi takođe nisu savršeni i u nekim slučajevima moramo da shvatimo da čak i dobri ljudi prave greške, tako da moramo biti spremni da oprostimo.
Emocionalna rana zbog prevare Nezahvalnost i izdaja nas povređuju, posebno kada se odnose na ljude koje volimo, kao na primjer naše partnere, naše prijatelje i našu porodicu. Kada se to dogodi, bijes i nemoć nas obuzimaju, što čini da gubimo strpljenje.
Takođe je veoma bolno (i nažalost jako često) da neko uradi nešto za nas očekujći da dobije nešto zauzvrat. Ovaj oblik izdaje razbija kalup i transformiše naš emotivni svijet u haos. Međutim, čak i ako nas prevara boli u dubini našeg srca, nema mnogo smisla da promjenimo naše biće zbog toga što smo bili povrijeđeni, kao što ne morate da se loše ponašate prema drugim ljudima zbog "osvete ili inata".
Iako može izgledati nevjerovatno, ova reakcija je vrlo čest slučaj kada je "emocionalna povreda" otvorena i inficirana. Isto tako, nije neophodno nositi oklop pred svim ljudima oko nas, jer su nas u prošlosti ismijavali. Dovoljno je zaštiti se od izdajnika.
Kako prevazići laž, izdaju i prevaru Bezbjednost, otvorenost, iskrenost i poštenje u našim odnosima je osnovni stub za održavanje naše svijesti. Međutim, sumnje, ogorčenost i laž nas povređuju, spaljuju i truju nas. Slično tome, iako nas duboko nepovjerenje bode iznutra, svi to možemo prevazići.
Normalno je da u ovakvim situacijama sumnja raste, a sa njom i ogorčenost, ali to ne bi trebao biti uzrok da ne vjerujemo drugima. Iako se u više navrata nađemo u tako neželjenim situacijama, moramo shvatiti da je to prilika da se razvijemo kao ljudi i pažljivije biramo ljude koji nas okružuju.
KOMENTARI