Postoje znakovi koji jasno govore - Nema ljubavi
Da imaš manji nos, mogla bi se smatrati simpatičnom! - ako tako govori, on njamerno udara direktno u meki stomak, u slabo mjesto.
Postoji jedan znak koji jasno govori da nema ljubavi. Ni ljubavi, ni prijateljstva, ni simpatije. Iako se sve to može opravdati, poreokrenuti, čak i pred samim sobom. Ali ako se to događa, nema ljubavi. Ponekad postoji skrivena mržnja, čak skrivena i od samog sebe.
To je kada udaraju po bolnom mjestu. Svi mi ponekad udaramo: riječima i postupcima, naravno. Nije riječ o fizičkom udaranju. A svađe svi imaju, mnogo uvredljivih stvari može se reći u vatri i emocijama. Ali onaj koji voli ne udara u stomak, u pleksos, onaj koji voli nikada neće pogoditi najbolnije mjesto.
Ako neko bolno pati zbog svog fizičkog nedostatka, bliski čovjek to savršeno dobro zna. To dijeli s njim, traži od njega podršku i zaštitu. A ako kaže, na primjer: kako si debeo, izgledaš odvratno! Ne nosi tu suknju sa takvim nogama! Da imaš manji nos, mogla bi se smatrati simpatičnom! - ako tako govori, on njamerno udara direktno u meki stomak, u slabo mjesto.
Ako zna za finansijski neuspjeh koji teško preživljava drugi čovjek, ako je taj čovjek sada zavisan i prisiljen da koristi resurse partnera, onda tuku po bolnom mjestu, podsjećajući na to. „Ja te hranim! Ti si gubitnik, luzer! ”, - ili “sponzoruša”- nije važno.
Važno je da se udarci nanose tačno u najslabiju tačku, da bi bilo bolnije. Znajući za ljubomoru - oni će provocirati tu ljubomoru da bi ih natjerali da pate. Ako znaju za osjetljivost - dovešće ih do suza, a onda će ih nazvati plakčavim i histeričnim.
I iz svake od priča o prošlosti će dobiti ono što možete povrijediti. "Ti si kćer alkoholičara," "nije ni čudo što te je majka izbacila iz kuće", "šef te s pravom prezire", bliski čovjek zna mnogo toga. I nepogrešivo udara u najbolnije i najslabije mjesto.
Potom se mogu izviniti. Zašto ne? Odnosi su iz nekog razloga potrebni, korisni, zanimljivi. I treba oprostiti. Ali takve zle udarce ne treba zaboraviti. To je marker, znak nedostatka ljubavi. Signal mržnje. Skrivene, pritajene čak i od samog sebe mržnje, želja da istinski pate, želja za ubijanjem.
Zato što namjerno udaraju u bolno mjesto, kako bi izazvali najveću patnju i na kraju uništili ličnost. To je namjerno uništenje drugog. Tako, ne treba imati iluzije. Namjera je jasna. Ako nemate gdje da idete, možete samo da okrenete leđa, zaštitite stomak, naučite da izbjegavate i pazite. Ne opuštajte se, budite na oprezu, ne vjerujte ... Ali to definitivno nije ljubav, ni prijateljstvo. To je mučenje i mržnja za koje se izvinjavaju ...
Postoji jedan znak koji jasno govori da nema ljubavi. Ni ljubavi, ni prijateljstva, ni simpatije. Iako se sve to može opravdati, poreokrenuti, čak i pred samim sobom. Ali ako se to događa, nema ljubavi. Ponekad postoji skrivena mržnja, čak skrivena i od samog sebe.
To je kada udaraju po bolnom mjestu. Svi mi ponekad udaramo: riječima i postupcima, naravno. Nije riječ o fizičkom udaranju. A svađe svi imaju, mnogo uvredljivih stvari može se reći u vatri i emocijama. Ali onaj koji voli ne udara u stomak, u pleksos, onaj koji voli nikada neće pogoditi najbolnije mjesto.
Ako neko bolno pati zbog svog fizičkog nedostatka, bliski čovjek to savršeno dobro zna. To dijeli s njim, traži od njega podršku i zaštitu. A ako kaže, na primjer: kako si debeo, izgledaš odvratno! Ne nosi tu suknju sa takvim nogama! Da imaš manji nos, mogla bi se smatrati simpatičnom! - ako tako govori, on njamerno udara direktno u meki stomak, u slabo mjesto.
Ako zna za finansijski neuspjeh koji teško preživljava drugi čovjek, ako je taj čovjek sada zavisan i prisiljen da koristi resurse partnera, onda tuku po bolnom mjestu, podsjećajući na to. „Ja te hranim! Ti si gubitnik, luzer! ”, - ili “sponzoruša”- nije važno.
Važno je da se udarci nanose tačno u najslabiju tačku, da bi bilo bolnije. Znajući za ljubomoru - oni će provocirati tu ljubomoru da bi ih natjerali da pate. Ako znaju za osjetljivost - dovešće ih do suza, a onda će ih nazvati plakčavim i histeričnim.
I iz svake od priča o prošlosti će dobiti ono što možete povrijediti. "Ti si kćer alkoholičara," "nije ni čudo što te je majka izbacila iz kuće", "šef te s pravom prezire", bliski čovjek zna mnogo toga. I nepogrešivo udara u najbolnije i najslabije mjesto.
Potom se mogu izviniti. Zašto ne? Odnosi su iz nekog razloga potrebni, korisni, zanimljivi. I treba oprostiti. Ali takve zle udarce ne treba zaboraviti. To je marker, znak nedostatka ljubavi. Signal mržnje. Skrivene, pritajene čak i od samog sebe mržnje, želja da istinski pate, želja za ubijanjem.
Zato što namjerno udaraju u bolno mjesto, kako bi izazvali najveću patnju i na kraju uništili ličnost. To je namjerno uništenje drugog. Tako, ne treba imati iluzije. Namjera je jasna. Ako nemate gdje da idete, možete samo da okrenete leđa, zaštitite stomak, naučite da izbjegavate i pazite. Ne opuštajte se, budite na oprezu, ne vjerujte ... Ali to definitivno nije ljubav, ni prijateljstvo. To je mučenje i mržnja za koje se izvinjavaju ...
KOMENTARI