Gdje postoji škrtost, tu nema mjesta za ljubav niti za prijateljstvo

Kada vole, poslednje daju, bez razmišljanja.

Kada je čovjek šktr - mi se u suštini ne ljutimo na škrtost. Jer je škrt, kada uopšte ne voli, to je sve. Ako je "tuđi" čovjek škrt - to je čak i zabavno. I može se komunicirati sa njim, ništa tako ne pomišljaš. Škrt pa šta. ​Dati nešto drugom možeš žaliti samo u jednom slučaju - ako ne voliš čovjeka.

To je sve. Zbog toga je tako gorko u duši: što se čovjek ispostavio škrt. Sitničav. Pohlepan. Znači, u njemu nema ljubavi prema nama. Često ženi ne trebaju pokloni; treba joj osjećaj da je voljena. Da ne žale potrošiti na nju.

Ne radi se o neplaćenom računu u restoranu kaže žena. Već zbog toga što nije voljena. Nije izazvala osjećanja. Nije htio ništa da joj da. Na to se ne treba ljutiti; jer niko nije obavezan da nas voli i da nam nešto da. A ako ne žele da daju, ako im je žao novac, kada ga imaju, znači ne sviđamo im se. Nijesu "naši".

I malo je vjerovatno da će nešto kasnije biti od tih odnosa. Kada vole, poslednje daju, bez razmišljanja. Često krah odnosa počinje mnogo prije skandala ili tjelesnog zahlađenja - s malom škrtošću, koja se odjednom počela pojavljivati kod voljenog čovjeka.

Zato što je škrtost, manifestacija konkurencije(borbe). Ovo je moje! Ne diraj! Nećeš dobiti ni komadić! Svak za sebe! Gdje postoji škrtost, nema mjesta ni za ljubav niti za stvarno prijateljstvo. I ništa se ne može učiniti u vezi s tim. To ljubav odlazi...

bebamur.com