Teškoće s kojim bi se svakodnevno mogli susretati ljudi koji dolaze iz toksičnih obitelji
Znajte da niste sami, ako vam bilo koji od ovih problema zvuči poznato:
1. Anksioznost Ne bi trebalo biti iznenađenje da je anksioznost jedan od najčešćih mentalnih problema. Međutim, oni koji su odrasli u toksičnom okruženju imaju iskustva s anksioznim poremećajem na kompletno drugačiji način.
Studija Sveučilišta Ben-Gurion u Izraelu otkrila je da „znatno veći” postotak odraslih osoba s generaliziranim anksioznim poremećajem dolazi iz obitelji iz disfunkcionalnih kućanstava. Možda niste smjeli ići na društvena događanja ili se družiti s prijateljima. Ili možda niste bili u mogućnosti doživjeti stvari koje bi dijete trebalo, što je doprinijelo vašim strahovima u mladoj dobi. Susan Forward je autor knjige „Toksični roditelji“, u kojoj piše:
„Djeca koju se ne potiče da istražuju, pokušavaju, riskiraju neuspjeh, često se osjećaju bespomoćno i neadekvatno. Pretjerano kontrolirani od anksioznih roditelja prema kojima osjećaju strahopoštovanje, ta djeca često postaju tjeskobna i bojažljiva.”
2. Komunikacija i interakcija s drugima je teška Bilo da je to fizički, kao zagrljaj ili je emocionalno, poput odnosa – ako ste došli iz toksične obitelji, gotovo je nemoguće dopustiti drugim ljudima da vam se približe. I nije da ne želite tu vrstu veze, već je vjerovati nekome da vas neće povrijediti – rizik koji niste spremni preuzeti.
Djeca koja su odrasla skrivajući se od svojih prijatelja, jer su se bojala pokazati svijetu krajnje disfunkcije koje se nalaze u njihovoj kući, pretvore se u odrasle osobe koje nisu u stanju formirati zdrave odnose.
Oni nikada nisu naučili kako razgovarati o svojim problemima, a ako su ikada spomenuli svoje roditelje, vjerojatno je slijedilo ismijavanje. Međutim, događa se i suprotno. To se događa zbog emocionalne neravnoteže koja se stvara u mladoj dobi kada su okruženi „nepredvidljivom ljubavi.”
Ako je dobivanje odobrenja od roditelja bilo u najboljem slučaju spontano, onda su velike šanse da ga trenutno pokušavate pronaći u svakom prijateljstvu i vezi. Približavate se drugima previše brzo, jer to je ultimativna postava za trajni slom i krah.
Psihološke studije sa Ženskog Sveučilišta Teksas glasi: „Odrasle osobe koje su odrasle u disfunkcionalnim obiteljima često imaju poteškoće u formiranju i održavanju odnosa, imaju nisku razinu pozitivnog samopoštovanja i povjerenja u druge; boje se gubitka kontrole, te poriču svoje osjećaje i stvarnost.”
Još jedan isječak glasi: „Većina odrasle djece toksičnih roditelja odrasta s osjećajem ogromne zbunjenosti o tome što ljubav znači i kako bi se ona trebala osjećati. Njihovi roditelji su im učinili puno ružnih stvari u ime ljubavi.
Oni su shvatili ljubav kao nešto kaotično, dramatično, zbunjujuće i bolno – nešto zbog čega moraju odustati od svojih snova i želja. Očito, to nije ono o čemu se radi u ljubavi. Ljubav vas ne slama, ne izbacuje vas iz ravnoteže niti stvara osjećaj mržnje prema sebi … Prava ljubav stvara osjećaj topline, zadovoljstva, sigurnosti, stabilnosti i unutarnjeg mira.
” 3. Manipulacija i narcisoidno zlostavljanje dovodi nas do toga da se pitamo što je stvarno Ako ste odrasli u toksičnom kućanstvu, onda je način na koji ste doživjeli stvarnost potpuno drugačija od one kako su je vaši roditelji vidjeli.
Jeste li ikada optuženi za nešto što nikada niste učinili i jeste li zatim bili kažnjeni za to, čak i kada su vaši roditelji bili svjesni vaše nevinosti? Je li obiteljski odmor bio obojan nasilnim ispadima i grubim jezikom? Vaša obitelj iskrivila je vašu stvarnost i vaše stavove, a to uzrokuje da ne vjerujete u vlastite emocije i misli.
Ja imam 36 godina i još uvijek me moja majka okrivljuje za stvari koje se nikada nisu dogodile u mom djetinjstvu. Informativni izvještaj Ženskog Sveučilišta u Teksasu glasi: „U većini disfunkcionalnih obitelji djeca imaju tendenciju da nauče sumnjati u vlastitu intuiciju i emocionalne reakcije.”
To je manipulacija. To je kada netko svjesno pokušava zbuniti drugu osobu kako bi je kontrolirala i ne mogu vam reći koliko sam upoznata s tom taktikom koja se koristila u mojoj prošlosti. Ako ste došli iz toksične obitelji, onda sam sigurna da možete to shvatiti.
Bilo da je to dovelo do toga da sumnjate u ljubav vašeg partnera ili da preispitujete postojanje nestale šalice za kavu koja nikada nije postojala, takvo ponašanje može dovesti do stanja nevjerovanja u vlastite osjećaje i misli, svakog dana vašeg života.
Sve to zvuči prilično tužno, ali postoji nešto što možete učiniti kako bi preuzeli kontrolu nad svojim životom. Savršenstvo ne postoji i vaš život nikada neće biti jednostavan. Ali stvari ipak postaju bolje s vremenom. Samo moramo prepoznati sve načine na koje smo bili povrijeđeni i dopustiti sebi da započnemo proces ozdravljenja.
atma.hr
1. Anksioznost Ne bi trebalo biti iznenađenje da je anksioznost jedan od najčešćih mentalnih problema. Međutim, oni koji su odrasli u toksičnom okruženju imaju iskustva s anksioznim poremećajem na kompletno drugačiji način.
Studija Sveučilišta Ben-Gurion u Izraelu otkrila je da „znatno veći” postotak odraslih osoba s generaliziranim anksioznim poremećajem dolazi iz obitelji iz disfunkcionalnih kućanstava. Možda niste smjeli ići na društvena događanja ili se družiti s prijateljima. Ili možda niste bili u mogućnosti doživjeti stvari koje bi dijete trebalo, što je doprinijelo vašim strahovima u mladoj dobi. Susan Forward je autor knjige „Toksični roditelji“, u kojoj piše:
„Djeca koju se ne potiče da istražuju, pokušavaju, riskiraju neuspjeh, često se osjećaju bespomoćno i neadekvatno. Pretjerano kontrolirani od anksioznih roditelja prema kojima osjećaju strahopoštovanje, ta djeca često postaju tjeskobna i bojažljiva.”
2. Komunikacija i interakcija s drugima je teška Bilo da je to fizički, kao zagrljaj ili je emocionalno, poput odnosa – ako ste došli iz toksične obitelji, gotovo je nemoguće dopustiti drugim ljudima da vam se približe. I nije da ne želite tu vrstu veze, već je vjerovati nekome da vas neće povrijediti – rizik koji niste spremni preuzeti.
Djeca koja su odrasla skrivajući se od svojih prijatelja, jer su se bojala pokazati svijetu krajnje disfunkcije koje se nalaze u njihovoj kući, pretvore se u odrasle osobe koje nisu u stanju formirati zdrave odnose.
Oni nikada nisu naučili kako razgovarati o svojim problemima, a ako su ikada spomenuli svoje roditelje, vjerojatno je slijedilo ismijavanje. Međutim, događa se i suprotno. To se događa zbog emocionalne neravnoteže koja se stvara u mladoj dobi kada su okruženi „nepredvidljivom ljubavi.”
Ako je dobivanje odobrenja od roditelja bilo u najboljem slučaju spontano, onda su velike šanse da ga trenutno pokušavate pronaći u svakom prijateljstvu i vezi. Približavate se drugima previše brzo, jer to je ultimativna postava za trajni slom i krah.
Psihološke studije sa Ženskog Sveučilišta Teksas glasi: „Odrasle osobe koje su odrasle u disfunkcionalnim obiteljima često imaju poteškoće u formiranju i održavanju odnosa, imaju nisku razinu pozitivnog samopoštovanja i povjerenja u druge; boje se gubitka kontrole, te poriču svoje osjećaje i stvarnost.”
Još jedan isječak glasi: „Većina odrasle djece toksičnih roditelja odrasta s osjećajem ogromne zbunjenosti o tome što ljubav znači i kako bi se ona trebala osjećati. Njihovi roditelji su im učinili puno ružnih stvari u ime ljubavi.
Oni su shvatili ljubav kao nešto kaotično, dramatično, zbunjujuće i bolno – nešto zbog čega moraju odustati od svojih snova i želja. Očito, to nije ono o čemu se radi u ljubavi. Ljubav vas ne slama, ne izbacuje vas iz ravnoteže niti stvara osjećaj mržnje prema sebi … Prava ljubav stvara osjećaj topline, zadovoljstva, sigurnosti, stabilnosti i unutarnjeg mira.
” 3. Manipulacija i narcisoidno zlostavljanje dovodi nas do toga da se pitamo što je stvarno Ako ste odrasli u toksičnom kućanstvu, onda je način na koji ste doživjeli stvarnost potpuno drugačija od one kako su je vaši roditelji vidjeli.
Jeste li ikada optuženi za nešto što nikada niste učinili i jeste li zatim bili kažnjeni za to, čak i kada su vaši roditelji bili svjesni vaše nevinosti? Je li obiteljski odmor bio obojan nasilnim ispadima i grubim jezikom? Vaša obitelj iskrivila je vašu stvarnost i vaše stavove, a to uzrokuje da ne vjerujete u vlastite emocije i misli.
Ja imam 36 godina i još uvijek me moja majka okrivljuje za stvari koje se nikada nisu dogodile u mom djetinjstvu. Informativni izvještaj Ženskog Sveučilišta u Teksasu glasi: „U većini disfunkcionalnih obitelji djeca imaju tendenciju da nauče sumnjati u vlastitu intuiciju i emocionalne reakcije.”
To je manipulacija. To je kada netko svjesno pokušava zbuniti drugu osobu kako bi je kontrolirala i ne mogu vam reći koliko sam upoznata s tom taktikom koja se koristila u mojoj prošlosti. Ako ste došli iz toksične obitelji, onda sam sigurna da možete to shvatiti.
Bilo da je to dovelo do toga da sumnjate u ljubav vašeg partnera ili da preispitujete postojanje nestale šalice za kavu koja nikada nije postojala, takvo ponašanje može dovesti do stanja nevjerovanja u vlastite osjećaje i misli, svakog dana vašeg života.
Sve to zvuči prilično tužno, ali postoji nešto što možete učiniti kako bi preuzeli kontrolu nad svojim životom. Savršenstvo ne postoji i vaš život nikada neće biti jednostavan. Ali stvari ipak postaju bolje s vremenom. Samo moramo prepoznati sve načine na koje smo bili povrijeđeni i dopustiti sebi da započnemo proces ozdravljenja.
atma.hr
KOMENTARI