Tridesetogodišnja djevojka bez karijere, muža i djece iskreno: Kako je zaista ovakvim ženama
Nije isti život žene nekada, i sada. Nekada su žene do tridesete godine imale muža, djecu, stabilan posao, dobru platu, ako su uopšte i radile.
Sve se to promijenilo. Danas je sve više neudatih žena u tridesetim godinama, bilo da je to njihov izbor, ili sticaj životnih okolnosti. Lidija Nemirova otvoreno priča na ovu temu. Ona ima 30 godina, nije udata, nema djecu, i iskreno govori kako je ženama koje su u njenoj situaciji.
“Trideset mi je godina. Ljudi misle da su to godine u kojima bi već trebalo da imam i muža i djecu. Ili bar da imam dobar posao i karijeru. Takođe je opšte mišljenje da ni zdravlje žene u tridesetim godinama više nije tako dobro, i da se ne može živjeti punom parom.
Odgovorno tvrdim da to nije tako. Godine nisu bitne ako čovjek želi da uživa. Evo kako sam se ja izborila sa nametnutim mišljenjem društva.30.rođendan. Jedna večera mi je ostala u sjećanju, kada sam upoznala jednog psihologa. Bio je najstariji tu. Onda sam i sama doživjela da na većini društvenih okupljanja budem najstarija.
Zato sam plakala za svoj 30.rođendan, bila sam strašno potištena. Osjećala sam se kao gubitnik. Neudata, bez djece, bez karijere, a biološki sat je otkucavao. Tri dana sam provela plačući nad svojom sudbinom. Rođendan nisam ni željela da slavim.
Moji prijatelji su već uveliko bili u braku i imali djecu. Često sam se suočavala sa pitanjima kada ću se udati. Svi su smatrali da mi je već vrijeme. Bilo je i onih koji su govorili da ne žurim nigdje, i da brak i nije ništa posebno.
Dosta mojih prijatelja i poznanika već su imali izgrađene karijere. I prije tridesete. Neki su imali uspješne privatne biznise, i koliko god sam se zbog njih iskreno radovala, razmišljala sam o tome zašto ja ne mogu isto što i oni. I dalje nisam znala šta hoću od života. Nisam ništa postigla.
Odlazak doktoru. U 31.godini sam prvi put otišla na sistematski pregled. Dobila sam najgoru moguću dijagnozu, rak štitne žlijezde. Pozitivna stvar je što je otkriven na vrijeme pa je bio izliječiv. Zaista sam se prepala – ističe mi vrijeme, stara sam. Poznato je da rak nastaje od stresa, to znači da sam sama sebi izazvala bolest.
Depresija i stres su me doveli do bolničke postelje. Kada je prošla operacija, razmišljala sam o tome koliko sam se samo opteretila udajom, rađanjem, karijerom. Odlučila sam da prestanem da se upoređujem s drugima, i osjećala sam se bolje.
Ne kažem da mi je život odmah postao sređen. Nije, ali sam shvatila da to što su drugi željeli za mene i nisu bile moje želje. Nije brak mjerilo sreće i uspjeha. Niti karijera. Svakako i nisam karijerista, i to me sigurno ne bi ispunilo.
Nisu ni moje godine strašne. Štaviše, da sam se udala i rodila djecu, ne bih mogla putovati tamo gdje sam putovala, otići u pola noći kod drugarice ako mi se ide na čašicu vina i razgovora. Ne bih mogla da tako lako odustanem od posla kojim nisam zadovoljna.
Nisam se udala rano i zbog toga mi je drago. Prije nekoliko godina srela sam čovjeka svog života sa kojim maksimalno uživam, i nije me briga šta će biti sutra. Živim po svojim pravillima. Da mogu, nikada se ne bih vratila u dvadesete godine. Tridesdete su mi donijele sve što me ispunjava. Nije najgora stvar na svijetu nemati djecu u ovim godinama.
Niste stari u tridesetima, nećete se izborati, i dalje će vam sluh biti dobar, i neće vam grudi visiti. Niko nikome ne može i ne treba nametnuti svoje mišljenje, ni prijatelji, ni porodica. Svi treba da živimo život kako mislimo da je najbolje za nas, i na način koji nas čini srećnima”, ispričala je Lidija.
Sve se to promijenilo. Danas je sve više neudatih žena u tridesetim godinama, bilo da je to njihov izbor, ili sticaj životnih okolnosti. Lidija Nemirova otvoreno priča na ovu temu. Ona ima 30 godina, nije udata, nema djecu, i iskreno govori kako je ženama koje su u njenoj situaciji.
“Trideset mi je godina. Ljudi misle da su to godine u kojima bi već trebalo da imam i muža i djecu. Ili bar da imam dobar posao i karijeru. Takođe je opšte mišljenje da ni zdravlje žene u tridesetim godinama više nije tako dobro, i da se ne može živjeti punom parom.
Odgovorno tvrdim da to nije tako. Godine nisu bitne ako čovjek želi da uživa. Evo kako sam se ja izborila sa nametnutim mišljenjem društva.30.rođendan. Jedna večera mi je ostala u sjećanju, kada sam upoznala jednog psihologa. Bio je najstariji tu. Onda sam i sama doživjela da na većini društvenih okupljanja budem najstarija.
Zato sam plakala za svoj 30.rođendan, bila sam strašno potištena. Osjećala sam se kao gubitnik. Neudata, bez djece, bez karijere, a biološki sat je otkucavao. Tri dana sam provela plačući nad svojom sudbinom. Rođendan nisam ni željela da slavim.
Moji prijatelji su već uveliko bili u braku i imali djecu. Često sam se suočavala sa pitanjima kada ću se udati. Svi su smatrali da mi je već vrijeme. Bilo je i onih koji su govorili da ne žurim nigdje, i da brak i nije ništa posebno.
Dosta mojih prijatelja i poznanika već su imali izgrađene karijere. I prije tridesete. Neki su imali uspješne privatne biznise, i koliko god sam se zbog njih iskreno radovala, razmišljala sam o tome zašto ja ne mogu isto što i oni. I dalje nisam znala šta hoću od života. Nisam ništa postigla.
Odlazak doktoru. U 31.godini sam prvi put otišla na sistematski pregled. Dobila sam najgoru moguću dijagnozu, rak štitne žlijezde. Pozitivna stvar je što je otkriven na vrijeme pa je bio izliječiv. Zaista sam se prepala – ističe mi vrijeme, stara sam. Poznato je da rak nastaje od stresa, to znači da sam sama sebi izazvala bolest.
Depresija i stres su me doveli do bolničke postelje. Kada je prošla operacija, razmišljala sam o tome koliko sam se samo opteretila udajom, rađanjem, karijerom. Odlučila sam da prestanem da se upoređujem s drugima, i osjećala sam se bolje.
Ne kažem da mi je život odmah postao sređen. Nije, ali sam shvatila da to što su drugi željeli za mene i nisu bile moje želje. Nije brak mjerilo sreće i uspjeha. Niti karijera. Svakako i nisam karijerista, i to me sigurno ne bi ispunilo.
Nisu ni moje godine strašne. Štaviše, da sam se udala i rodila djecu, ne bih mogla putovati tamo gdje sam putovala, otići u pola noći kod drugarice ako mi se ide na čašicu vina i razgovora. Ne bih mogla da tako lako odustanem od posla kojim nisam zadovoljna.
Nisam se udala rano i zbog toga mi je drago. Prije nekoliko godina srela sam čovjeka svog života sa kojim maksimalno uživam, i nije me briga šta će biti sutra. Živim po svojim pravillima. Da mogu, nikada se ne bih vratila u dvadesete godine. Tridesdete su mi donijele sve što me ispunjava. Nije najgora stvar na svijetu nemati djecu u ovim godinama.
Niste stari u tridesetima, nećete se izborati, i dalje će vam sluh biti dobar, i neće vam grudi visiti. Niko nikome ne može i ne treba nametnuti svoje mišljenje, ni prijatelji, ni porodica. Svi treba da živimo život kako mislimo da je najbolje za nas, i na način koji nas čini srećnima”, ispričala je Lidija.
KOMENTARI