Pouka za mlade: "Sa 7 godina smo se sami hranili i spremili za školu, sada djeca ništa ne znaju"
Sa 7 godina smo radili stvari koje djeca danas ni sa 13 ne znaju
Današnja se djece drže u staklenom zvonu dok roditelji pomno strijepe na svaki njihov potez. Ne daj bože da se povrijede. U moje vrijeme je bilo skroz drugačije... Imaš već sedam godina – brini se za sebe: Znate li koje je bilo glavno obilježje djeteta koje je krenulo u školu, a da nije školska torba? Ma znate sigurno – pa prošli ste to! (ključ oko vrata).
Dijete sa sedam godina je imalo svoj vlastiti ključ koji je koristio svaki dan jer je prije ili poslije škole bio prepušten sam sebi. Sa 7 godina smo znali sve – odrezati/namazati kruh/salamu, skuhati hrenovke, ispeći jaja, podgrijati ručak (u zdjelici na peći, ne u mikrovalnoj), biti samo u kući nekoliko sati i naravno da se pritom pretpostavljalo da se tako veliki-mali ljudi osim o ručku znaju brinuti o sebi i kada je riječ o razmiricama s prijateljima.
I zadaći naravno. Pa zadaća se pisala prije nego što se roditelji vrate kući jer čim su oni ušli, preletjeli pogledom naše knjige iza nas se već dizao ogroman oblak prašine dok smo se ispalili van na igru. Toliko smo bili odgovorni – sami sa sobom, bez ičije pomoći.
A ako smo slučajno jedan dan ostali još koju minutu s roditeljima to je samo zato što smo se sa susjedovim klincima već pošteno izigrali – kod nas ili kod njih, nakon što smo svi zajedno napisali svoje zadaće. Sa 12 godina si sposoban biti dadilja: Onaj tko je imao 12 godina bio je nadomak punoljetnosti je čuvao svu mlađariju u ulici.
Neki su tu ulogu naslijedili već sa 10 i nisu se smatrali premladima za to. Naravno, nije im to baš ni bilo po volji jer su uvijek imali nešto za raditi (aktivno), ali tko im je bio kriv kada su im roditelji uvalili malu djecu na samo 15 minuta što se redovno produžilo na sat-dva. Nisu ni oni bili ludi.
Dok su radili nešto svoje kod nekog zanimljivog, mi smo dobili životnu priliku još malo diplomirati odgovornost. Danas su djeca od svibnja do kraja listopada natopljena kremom za sunčanje sa zaštitnim faktorom broj maksimum, iako na suncu provode tek sat-dva. Nekada je bilo obrnuto. Provodili smo vrijeme na suncu – maksimalno, a mazali se tek toliko da krema ostane na nama sat-dva. I opet ništa nam ne fali.
Današnja se djece drže u staklenom zvonu dok roditelji pomno strijepe na svaki njihov potez. Ne daj bože da se povrijede. U moje vrijeme je bilo skroz drugačije... Imaš već sedam godina – brini se za sebe: Znate li koje je bilo glavno obilježje djeteta koje je krenulo u školu, a da nije školska torba? Ma znate sigurno – pa prošli ste to! (ključ oko vrata).
Dijete sa sedam godina je imalo svoj vlastiti ključ koji je koristio svaki dan jer je prije ili poslije škole bio prepušten sam sebi. Sa 7 godina smo znali sve – odrezati/namazati kruh/salamu, skuhati hrenovke, ispeći jaja, podgrijati ručak (u zdjelici na peći, ne u mikrovalnoj), biti samo u kući nekoliko sati i naravno da se pritom pretpostavljalo da se tako veliki-mali ljudi osim o ručku znaju brinuti o sebi i kada je riječ o razmiricama s prijateljima.
I zadaći naravno. Pa zadaća se pisala prije nego što se roditelji vrate kući jer čim su oni ušli, preletjeli pogledom naše knjige iza nas se već dizao ogroman oblak prašine dok smo se ispalili van na igru. Toliko smo bili odgovorni – sami sa sobom, bez ičije pomoći.
A ako smo slučajno jedan dan ostali još koju minutu s roditeljima to je samo zato što smo se sa susjedovim klincima već pošteno izigrali – kod nas ili kod njih, nakon što smo svi zajedno napisali svoje zadaće. Sa 12 godina si sposoban biti dadilja: Onaj tko je imao 12 godina bio je nadomak punoljetnosti je čuvao svu mlađariju u ulici.
Neki su tu ulogu naslijedili već sa 10 i nisu se smatrali premladima za to. Naravno, nije im to baš ni bilo po volji jer su uvijek imali nešto za raditi (aktivno), ali tko im je bio kriv kada su im roditelji uvalili malu djecu na samo 15 minuta što se redovno produžilo na sat-dva. Nisu ni oni bili ludi.
Dok su radili nešto svoje kod nekog zanimljivog, mi smo dobili životnu priliku još malo diplomirati odgovornost. Danas su djeca od svibnja do kraja listopada natopljena kremom za sunčanje sa zaštitnim faktorom broj maksimum, iako na suncu provode tek sat-dva. Nekada je bilo obrnuto. Provodili smo vrijeme na suncu – maksimalno, a mazali se tek toliko da krema ostane na nama sat-dva. I opet ništa nam ne fali.
KOMENTARI