Poučna priča: Šta je suđeno da bude tvoje - Doći će ti
Priča koju bi trebali da pročitate, jer mnogo toga možete naučiti
Ono što sam naučila, iznova i iznova, jest da ono što bi trebalo biti moje će doći, ono što je trebalo biti će doći na svoje mjesto, ono što je ispravno će se osjećati ispravno i neću ga morati prisiliti. Istina je da život ne ide uvijek prema našem planu.
Imat ćemo trenutke gdje je sve naizgled savršeno, a onda će se katastrofalno raspasti. Mi ćemo biti s kim mislimo da će trajati zauvijek, a onda ćemo bespomoćno gledati kako se odnos raspada.Ustat ćemo, a onda ćemo pasti. A onda ćemo s vremenom opet ustati.
Ali u svim tim trenucima ne možemo imati odgovore na sva pitanja u našim glavama. Ne možemo razumjeti što se događa, gdje bismo trebali ići, što bismo trebali učiniti svaki drugi trenutak. Ne možemo znati što je dobro ili naše da zadržimo.
Samo se moramo pouzdati – višoj moći, svemiru, sebi. Moramo nastaviti dalje. Moramo znati da ono što namjerava biti u našem životu pronaći će put prema nama ili nam se vratiti. Čak i ako se to ne dogodi na našoj vremenskoj skali.
Odnosi će nestati jer stvaraju mjesta za prave ljude. Ljubav će nestajati, jer ta osoba nije trebala biti s nama zauvijek. Poslovi će propasti kako bi stvorili nove mogućnosti. Planovi će se potpuno promijeniti jer ne bi trebali biti zaglavljeni na jednom mjestu.
Kada se te stvari događaju, možda ćemo se preplašiti. Moglo bi se osjećati da se cijeli svijet raspada. Možemo plakati, vrištati,ljutiti se, sumnjati u našu vjeru, biti ljuti na Boga – ali istina je da ponekad ono što volimo najviše pada, tako da nešto bolje može doći. Ponekad molitve nisu odgovorene jer je nešto lijepo na putu.
Ne moramo se nervirati. Ne moramo razmišljati. Ne moramo provoditi naše dane u stalnoj agoniji, pitajući se činimo li nešto loše, da li nas je Bog napustio, da li smo dobra osoba, jer želja nije odobrena. Jer ništa od toga nije istina.
Moramo znati što vrijedimo, a ipak uvijek težiti da budemo osoba koja zaslužuje one blagoslove. Moramo nastaviti, nastaviti vjerovati da će dobre stvari doći, držati svjetlo i pozitivnu energiju. Moramo znati da mi uvijek nećemo imati odgovore, ali to ne znači da smo u ovome sami.
Moramo shvatiti da život neće imati smisla ili slijediti naš plan, ali to ne znači da nećemo pronaći ono što tražimo. Ono što će doći – ljudi, prilike, radna mjesta, strasti, nada – naći će nas kada je pravo vrijeme, kada namjeravamo imati, kad Bog zna da smo spremni prihvatiti i koristite blagoslove.
Ne moramo se boriti protiv njega. Ne moramo žuriti. Ne moramo živjeti u stalnom mjestu stresa ili tjeskobe. Jednostavno moramo pustiti, stvoriti prostora, imati povjerenje. I dopustiti ono što je naša da nas pronađe.
Izvor: novipocetak
Ono što sam naučila, iznova i iznova, jest da ono što bi trebalo biti moje će doći, ono što je trebalo biti će doći na svoje mjesto, ono što je ispravno će se osjećati ispravno i neću ga morati prisiliti. Istina je da život ne ide uvijek prema našem planu.
Imat ćemo trenutke gdje je sve naizgled savršeno, a onda će se katastrofalno raspasti. Mi ćemo biti s kim mislimo da će trajati zauvijek, a onda ćemo bespomoćno gledati kako se odnos raspada.Ustat ćemo, a onda ćemo pasti. A onda ćemo s vremenom opet ustati.
Ali u svim tim trenucima ne možemo imati odgovore na sva pitanja u našim glavama. Ne možemo razumjeti što se događa, gdje bismo trebali ići, što bismo trebali učiniti svaki drugi trenutak. Ne možemo znati što je dobro ili naše da zadržimo.
Samo se moramo pouzdati – višoj moći, svemiru, sebi. Moramo nastaviti dalje. Moramo znati da ono što namjerava biti u našem životu pronaći će put prema nama ili nam se vratiti. Čak i ako se to ne dogodi na našoj vremenskoj skali.
Odnosi će nestati jer stvaraju mjesta za prave ljude. Ljubav će nestajati, jer ta osoba nije trebala biti s nama zauvijek. Poslovi će propasti kako bi stvorili nove mogućnosti. Planovi će se potpuno promijeniti jer ne bi trebali biti zaglavljeni na jednom mjestu.
Kada se te stvari događaju, možda ćemo se preplašiti. Moglo bi se osjećati da se cijeli svijet raspada. Možemo plakati, vrištati,ljutiti se, sumnjati u našu vjeru, biti ljuti na Boga – ali istina je da ponekad ono što volimo najviše pada, tako da nešto bolje može doći. Ponekad molitve nisu odgovorene jer je nešto lijepo na putu.
Ne moramo se nervirati. Ne moramo razmišljati. Ne moramo provoditi naše dane u stalnoj agoniji, pitajući se činimo li nešto loše, da li nas je Bog napustio, da li smo dobra osoba, jer želja nije odobrena. Jer ništa od toga nije istina.
Moramo znati što vrijedimo, a ipak uvijek težiti da budemo osoba koja zaslužuje one blagoslove. Moramo nastaviti, nastaviti vjerovati da će dobre stvari doći, držati svjetlo i pozitivnu energiju. Moramo znati da mi uvijek nećemo imati odgovore, ali to ne znači da smo u ovome sami.
Moramo shvatiti da život neće imati smisla ili slijediti naš plan, ali to ne znači da nećemo pronaći ono što tražimo. Ono što će doći – ljudi, prilike, radna mjesta, strasti, nada – naći će nas kada je pravo vrijeme, kada namjeravamo imati, kad Bog zna da smo spremni prihvatiti i koristite blagoslove.
Ne moramo se boriti protiv njega. Ne moramo žuriti. Ne moramo živjeti u stalnom mjestu stresa ili tjeskobe. Jednostavno moramo pustiti, stvoriti prostora, imati povjerenje. I dopustiti ono što je naša da nas pronađe.
Izvor: novipocetak
KOMENTARI