Dugo godina pravim zimnicu od šljiva po starom receptu koji sam naslijedila od svoje bake. U nastavku teksta možete pronaći recept. Ono što ovaj način pripreme izdvaja od drugih jeste jednostavnost, odsustvo bilo kakvih hemijskih dodataka i – možda najzanimljivije – upotreba obične igle. Da, dobro ste pročitali. Jedna tanka igla je ključ ove metode i razlog zašto svaka tegla ostaje čvrsto zatvorena, puna okusa i dugotrajna. Ova metoda mi nikad nije zakazala.
U nastavku ću vam objasniti tačno kako se priprema ova zimnica, koji su vam sastojci potrebni, na šta posebno treba obratiti pažnju, i zašto je baš ovaj recept ostao živ generacijama.
-
Priprema počinje izborom pravih šljiva
Za uspješnu zimnicu, najvažnije je izabrati dobre, zdrave i potpuno zrele šljive. Najbolje su one tamnoplave, gotovo crne, koje se same odvajaju od peteljke. Ne smiju biti ni premekane ni previše tvrde – idealna šljiva je ona koja blago popušta pod prstima, ali zadržava oblik.
Prije nego što uopšte krenete sa pripremom, sve šljive treba dobro oprati. Ja ih prvo potopim u lavor s vodom i malo sirćeta, ostavim ih desetak minuta, pa ih zatim pažljivo isperem i ostavim na krpu da se osuše.
-
Tajna je u igli: kako se koristi i zašto
Ono što razlikuje ovaj recept od modernih varijanti jeste – igla. Svaku šljivu je potrebno lagano izbosti običnom šivaćom iglom na dva-tri mjesta. Ne treba je bušiti do kraja ni previše puta. Dovoljno je da igla probije kožicu, kako bi prilikom kuvanja ili pasterizacije sok mogao lakše izaći, a šljiva ostala cijela i sočna.
Ovaj mali trik pomaže i u ravnomjernom kuvanju šljiva unutar tegle, sprečava njihovo pucanje i omekšavanje. Na kraju, zahvaljujući tome, šljive ostaju čvrste, ali natopljene vlastitim sokom, bez potrebe za dodavanjem bilo kakvih konzervansa.
-
Minimalizam u sastojcima: samo voće i malo šećera
Ovaj recept ne traži ni konzervanse, ni limuntus, ni druge dodatke. Potrebni su samo:
- zrele šljive
- šećer po ukusu (obično 3 do 5 kašika po tegli, zavisi koliko su šljive slatke)
Šljive slažem u tegle, sloj po sloj, i povremeno pospem šećerom. Bitno je da ostavite malo prostora pri vrhu tegle – oko jedan prst – kako bi sve ravnomjerno “radilo” prilikom pasterizacije.
-
Pasterizacija bez greške: spor tempo je ključ
Kada su tegle napunjene, zatvaram ih metalnim poklopcima koje prethodno obavezno provjerim – ne smije biti nikakvih oštećenja ili hrđe. Poredam tegle u veliki lonac, na dno stavim krpu (da ne pucaju tokom zagrijavanja), naspem vodu do vrata tegli i stavim na laganu vatru.
Pasterizacija traje oko 90 minuta, na srednje jakoj vatri. Nakon toga gasim šporet i ostavim tegle u vodi da se postepeno hlade. Ne vadim ih odmah jer nagla promjena temperature može uzrokovati pucanje stakla ili loše zatvaranje poklopaca.
Nakon što se potpuno ohlade, brišem tegle i spremam ih u podrum, na tamno i hladno mjesto. Nikad nisam imala problema s kvarenjem, ni sa penom ni s fermentacijom.
-
Kako znam da je sve ispalo kako treba
Najveći znak da je sve urađeno kako treba jeste kad nakon nekoliko sedmica otvorite prvu teglu i šljive vas dočekaju čvrste, mirisne i savršeno slatke. Ako ste pravilno izbockali svaku šljivu, pasterizovali dovoljno dugo i koristili zdrave plodove – ne može da omane.
Ono što ovu zimnicu čini posebnom jeste njen pun, prirodan ukus. Ne osjeća se ništa vještačko. Djeca je obožavaju, a savršena je za kolače, palačinke, ili čak uz komadić sira.
-
Moje male dosjetke za dodatni ukus
Ponekad, ako hoću da se poigram aromom, u neku od tegli ubacim štapić cimeta ili nekoliko karanfilića. Daje zimnici posebnu dubinu i miris. Takođe, može se dodati i kašičica domaće rakije u svaku teglu – naročito ako planirate zimnicu čuvati duže od godinu dana.
Ali u osnovi, čar je upravo u toj jednostavnosti. Sve se svodi na dobru šljivu, malo pažnje i onu starinsku preciznost.
